Logični korak za švedskog reditelja Kristoffer Borglija nakon fantastičnog uspjeha satirične crne komedije Syk Pyke predstavlja prelazak u Holivud, gdje snima svoj prvi film van matičnog govornog područja i sa sve američkim glumcima. Produkcijska kuća A24 uz zajedničke napore Ari Astera (Nije slučajna sličnost između Asterovog neurotičnog Beaua i Borglijevog glavnog junaka Paula) i Nicolas Cagea, na kojeg je pao izbor za naslovnu ulogu.
Sakriven ispod vještačke ćele i lažnog, plastičnog nosa Nicolas Cage tumači profesora biologije Paula Matthewsa koji je toliko bolno običan i dosadan da je najzanimljiviji segment njegove ličnosti kriza srednjih godina. Toliko se stopio u bezličnost svoje profesije, junak bez sopstvenog ‘ja’ da je uzeo ženino prezime i zakopao se u posao predavača koji ga ne ispunjava; previše je dosadan da bi materiju koju obrađuje učinio zanimljivom; istraživački rad davno je ostavio za sobom, a prazna priča o knjizi o sopstvenoj tezi o kolonijama mrava služi samo za ispunjavanje vremena sa sagovornicima.
Preokret u njegovom životu se događa kada počinje da opsjeda snove svoje ćerke, a potom i ostatka populacije širom SADa. Dosadni akademik se nikada ne priupita o uzroku fenomena, već glavom naprijed utrčava u svojih 15 minuta slave, pa potpuno zanemaruje činjenicu da se nalazi u noćnim morama spavača i pasivno posmatra kako se muče sa svojim demonima. Marketinške agencije odmah vide priliku za monetizaciju nevjerovatnog psihičkog fenomena, pa Paul pregovara da postane zaštitno lice nekog od poznatih svjetskih brendova. Jer gdje je bolje djelovati na potencijalne mušterije nego u podsvijesti, kada su najranjijiviji?
Nezadovoljstvo koje kulja iz Paula počinje da isplivava na površinu i dešava se promjena u kolektivnom nesvjesnom, pa iz pasivnog posmatrača postaje agresor i traumatizator u snovima mase. Slava odlazi jednakom brzinom kojom se pojavila a problemi ličnog nezadovoljstva na svim nivoima ostaju mu da se sa njima suoči. Osim što je jasna parodija na glumčev poznati projekat Adaption zanimljivo je inkorporiran rediteljev autorski pečat; nastavlja sa oštrom, satiričnom kritikom rasprostanjenosti i agresivnosti marketinškog plasiranja na najneobičnijem mjestu, u samoj podsvijesti.
Za razliku od junakinje iz Signe iz Syk Pyke, Paul se ne samopovređuje, ali je zato spreman da se izblamira za odobravanje na koje nikada nije naišao u životu. Sa suprugom je u zavisnom odnosu toliko da je čak uzeo njeno prezime, naučni rad nikad nije napisao jer je trebalo sjesti i nešto smisliti, studente nije zainteresovao jer treba nešto zanimljivo reći. Čak i među poznanicima akademicima. Običnom čovjeku najteže je da se pomiri sa svojim mediokritetom i to je centralni motiv koji se krije iza fantazije sa komičnim elementima, pomiješane sa psihološkim hororom(i realnim, kada Paul podivlja u košmarima stranaca). Svi smo upoznati sa agresijom markentiških kampanja i koliko su reklame integrisane u naše podsvijesti, pa ni ne iznenađuje prilika koju korporacije grabe za monetizaciju ‘skokova’ u snu uz pomoć specijalizovane narukvice.
Prosječnost je ono što ljudska psiha nikako ne podnosi što se automatski odražava i na snove ljudi kojima nepozvan ‘upada’ u snove. Možda je njegova najveća vještina u životu da bude neistaknuti pojedinac i možda kao takav živi u psihama sanjara, kao lik kojeg svakodnevno gledamo a ne konstatujemo ga. Zanimljivo da je ovo jedan od 6 filmova koje je Nicolas Cage snimio u 2023. a računa se kao dio glumčeve ‘meta’ trilogije (uz Pig (2021) i Unbearable Weight of Massive Talent (2022), što je trebalo da bude savršena završnica glumčeve karijere (srećom po nas obožavaoce Nicovoj karijere se još uvijek ne nazire kraj.
filmaginacija.blog 