Witchhammer (1970)

Tragovi užasa hrišćanskih nepočinstava nad takozvanih vješticama i slugama Sataninim vode obično iz srca centralne, puritanske Evrope i vode ka Novom Svijetom na istočnu obalu Atlantikai u Salem, Masačusets. Ozloglašeni crkveni sud i sprave za mučenje ostaju kao najveće mrlje religiji koja duboko u svojoj osnovi ima ljubav kao jedan od temelja. Češki reditelj Otakar Vavra bazira svoju istorijsku dramu sa elementima ljudskog užasa na istinitim događajima i scenario koji glumci izgovaraju je od riječi do riječi rekreiran iz transkripata sa stvarnih suđenja. (tehnika koju je i Eggers koristio u VVitch da bi junaci što autentičnije zvučali)

Ogorčeni paganskim praznovjerjem članova ruralne zajednice bogati vlastelini angažuju inkvizitora Bobliga koji je poznat po svojoj strogoći, svjesno ga birajući kao onog koji će prije osuditi nevjernice koje siju jeres protiv crkve. Predstavnik svetog suda nije ništa drugo do pijani krčmar koji koristi priliku da  sa svojim asistentom obmane lakovjerene skorojeviće i otme im svu zemlju dok sprovodi samovolju zapokovanu u djelo Božije.

Obrazovani crkvenjaci predvođeni visoko obrazovanim Lautnerom odmah prozrijevaju namjeru oholog sudije ali tortura i zvjersko iznuđivanje priznanja iz neobrazovane sirotinje slamaju volju i najupornijim i najtvrđim zagovornicima zdravog razuma. Pijani sudija savršeno lucidno i proračunato koristi svoj uticaj da jednog po jednog slomi predstavnika lokalne vlastele i ispuni svoje najniže pobude, dok ispija neumjerene količine crnog vina razblaženog vrelog vodom.

Jasna je kritika upućena ka zatucanošću zatvorenog kruga religijznih zaluđenika koji sprovode svakakva zlodjela umotana u ljubavi prema gospodu. Većina vještica su samo siromašne i nesrećne žene koje su žrtve nedostatka obrazovanja i društvene svijesti. Kao slon u staklarskoj radnji sudija gazi sve pred sobom i vraća malu složnu zajednicu stotinama godina unazad da bi namirio svoju neutoljivu žeđ za moći.

Surovost je realistično prikazana kroz sprave za mučenje: od španske čizme do sprave za lomljenje palčeva, od ‘pukog’ bičenjavanja i silovanja do psihičke torture i ponižavanja. Obespravljene žene samo čekaju da budu obilježene kao bludnice i žive spaljenje na lomači pred prestrašenom i neukom gomilom. Raskošne scene golotinje su ispred svoga vremena a sve podređene živopisnom dočaravanju iživljavanja primitivaca koji barataju polugama vlasti i slobodno interpretiraju religijske i pravne norme.

Nezahvalno je komentarisati kvalitet kinematografije češkog novog talasa a ne koristit otrcane, hvalospjevne epitete. Kvalitetna istorijska drama u kojoj su  filmski elementi su besprekorno stavljeni u svrhu prikazivanjaa okrutne priče o ljudskoj zlobi i zloupotrebi položaja zarad sticanja lične koristi. Komunistički režim se (opravdano) prepoznao u  prikazanim glupacima koji kontrolišu masu instrumentima moći i film je čamio na policama, zabranjen za prikazivanje sve do pada Berlinskog zida 1989.

Pesimistički kraj ostavlja gorak ukus u ustima naročito uzimajući u vidu lažno pomiriteljsku ulogu koju crkva u današnjici pokušava da odigra. Glumački ansambl je uvjerljiv i gluma je uvijek na visokom nivou. Kao dodatak autentičnom osjećaju vremena u kojem se dešava radnja kao jedina muzička numera u filmu dodata je njemačka narodna melodija sa originalnim tekstom koscenatirstikinje i diznajerke kostima Ester Krumbachove.

Leave a comment