Razmaženi Yuri živi uljuljkan u svijetu pod staklenim zvonom baba i tetaka kao pravi naslednik porodice. Tek kada se upozna sa harizmatičnim animatorom crvene kose Agostinom koji ga tretira sa nipodaštavanjem postaće svjestan da mu je potrebna korjenita promjena. Emocinalno nezreli i intelektualno ograničeni mladić mora da se izmjesti iz sigurnosti da bi napredovao i koristi priliku da radi kao pomoćnik animatora na dječijem rođendanu kao prvo pravo zaposlenje, a da to nije u tetkinoj mesari.
Početni zalogaji slobode i produbljivanje prijateljstva sa Agostinom otvaraju Yuriju svijet novih mogućnosti i ubrzo upoznaje cijelu zajednicu umjetnika koji živi slobodno u kamperima u pustinji. Oni svaki priliku koriste za zabavu ali brzo glavni junak shvata da je zamijenio jedan kavez drugim – iz tetkinih kandži pada u ruke vještog manipulatora kao što je Agostino koji ga na zavijen način tjera da radi stvari koje ne bi želio, bilo da se radi o seksualnim nastanostima u vidu uriniranja ili o brizi za njegovo dijete sa rasijanom Almom.
Romansa među njima se rađa spontano i nenametljivo ali ubrzo juri počinje da se davi u ljubavnom trouglu sa majkom Agostinovog djeteta. Otvoreni prostor postaje Yurijev zatvor a priča o vatrama i otvorenim prostorima Patagonije savršen je mamac za naivnog momka zato što ga je kao mlađi i sam Ago progutao od svog oca.
Reditelj i scenarista su inspiraciju o skučenom, zatvorenom prostoru našli i temeljno razradili za vrijeme karantina 2020, a pročišćujuća simbolika vatre igra veliku u igranom prvijencu Simone Bozzellija, dobitnika MTV nagrade za najbolji alternativni muzički video (Maneskin – I Wanna Be Your Slave). Intimno bliskom kamerom iz ruke stapamo se sa Yurijevim klaustrofobičnim univerzumom i iz njegovog ugla osjećamo težinu zavisnog odnosa koja se obrušava na njega i na najotvorenijem mjestu kao što je kamp umjetnika. Prodavac životinja Morgan razvija simpatije ka Yuriju i kroz prisne razgovore analiziraju život pojedinih životinja u kavezu ili na povocu, metafora prikladna za izgubljenog junaka u potrazi za sobom.
Ideja o Patagoniji za obojicu je nedostižni ideal osim iz finansijskih razloga zato što su previše vezani za svoje slabosti. Agostino je navikao da bezosjećajno tutnji kroz živote ljudi oko sebe kao što je to otac činio u njegovom, a Yuri bukvalno ne bi umio ulicu da pređe da mu nema familije što je svojevrsna kritika patrijarahalnog društva koja na pijedastal postavlja mušku djecu usadivši im u glavu ideju da o njima trebaju svi drugi da brinu. Obojica žive pod otvorenim nebom ali ipak im je nelagodno do iskoraka koji moraju sami da naprave kako bi u potpunosti bili u skladu sa sobom.
Tek kada spali očeve stvari Agostino može da živi po svojoj mjeri a ljubav prema Yuriju i njegova čednost vrijede više od svih materijalnih stvari u njegovom zato je njihova veza na kraju spremna ponovo da se rodi nakon spaljivanja cijelog kampera. Tek tu na djelima potvrđuje sopstvene riječi o slobodi i spremni su da nastave zajedno u nepoznatom pravcu. Uz staru numeru šansonu koja nosi naslov Ognjene zemlje nalazi se i par indie pop numera kao dio soundtracka među kojima se naročito istične bajkovito hipnotična numera Huhuila u izvedbi Marie Rossi uz muziku Cucina Povere.
filmaginacija.blog 