U malenom, snijegom okovanom gradiću Yanji na granici Kine i Sjeverne Koreje prepliću se tri sudbine: Nane, turističkog vodiča, Xiaoa, lokalnog prodavca i Haofenga, obrazovanog mladića koji se tu zadesio spletom okolnosti, na svadbi školskih drugova. Svako od tri junaka ima stare rane iz prošlosti, prepreke koje mora da prevaziđe a zajedno se nalaze na raspolaganju jedni drugima u neobičnoj, platonskoj vezi prepunoj nježnosti i razumijevanja.

Kada provode vrijeme zajedno, trojac se osjeća lagano u uživaju u svakom trenutku dok su zasebni trenuci prepuni depresivnog, melanholičnog samoposmatranja u totalnoj tišini. Nana se zakopala u snijegom okovanoj varošici i našla posao sa kojim pokušava da skrene misli sa traume u vezi povrede koja joj je tragično prekinula uspješnu klizačku karijeru; Xiao je lokalac koji nije vidio mnogo svijeta i čitav njegov svijet je porodična prodavnica i sniježna provincija; Haofeng ima psiholoških problema, zaokupljaju ga suicidalne misli jer ne može da se pomiri sa okrutnom životnom istinom da se uvijek za dobre stvari mora mučiti i uložiti ekstra napor, često i preko granica mogućnosti.

Ovi ljudi, iako ne do kraja dubinski razrađeni, su od krvi i mesa pa je lako razumjeti njihove dileme i brige koje im prožimaju misli. Trenuci u kojima ih zatičemo su toliko iskreni i junaci su potpuno predati trenutku što govori o kvalitetno napisanom scenariju koji prenosi rediteljeve namjere da jasnije razumijemo mehaniku njihovog funkcionisanja. Xiao je zagrijan za Nanu koja ga ignoriše, a psihički neuravnoteženi Haofeng ni ne razmišlja o vezi ali njihov odnos je mnogo dublji od pukog fizičkog čina ljubavi. Utjeha i bezrezervno razumijevanje pomaže svakom od njih i izvlači njihove najbolje osobine. Kada provode vrijeme zajedno srećni su, razdragani i zaboravljaju na brige. Dijalog dolazi među njima spotnano ne naručivši momente prijatne tišine u kojima svo troje jednako uživaju.

Spiritualno putovanje ka mitskoj planini sa jezerom na vrhu ih vodi u potpuni izlazak iz zone komfora – u netaknutom snijegu, dok pokušavaju da stignu do cilja shvataju da cilj nije ono što je vrijedno napora, već upravo slatke muke puta do krajnjeg odredišta. Kao i trojac iz Cuaronovog Y tu mama tambien rasipaju se svako na svoju stranu nakon što su uspjeli da probude pokretačku energiju jedni u drugima. Situacija u kojoj su se našli ih je natjerala da razumiju da kompromis ne mora nužno biti na bilo čiju štetu i svjesnim odstupanjem od ustaljenih normi zapravo dokazuju koliko mogu.

Upotreba muzike posebno naglašava transcendentalna stanja i duboka promišljanja u kojima se junaci nalaze; zadivljujuća kinematografija uspješno kombinuje pitoreskne pejzaže sa gradskim ambijentom da bi potpuno kompletirali sliku stanja u kojem se junaci nalaze. Oni su na prekretnici životnih puteva i sa razumijevanjem oklijevaju da nastave dalje u nepoznato. Snaga koju su međusobno probudli rastapa led koji je okovao njihova srca i spremni su da nastave dalje svojim putem sa puno samopouzdanja. Samo kroz pravo prijateljstvo i iskreno prihvatanje voljenih ljudi jedino je i moguće hodati životnim putem prepunim iskušenja i izazova.