Demonski entitet uzima ljudski oblik i prenosi se među ljude preko posvedočenog užasnog samoubistva prethodne žrtve, nastavljajući se u nedogled. Interesantni koncept postavljen u prvom dijelu nije uspio priču da izdigne na veći nivo i mimo par jump scareova i otvorenog kraja za nastavak predstavlja prosječan horor naslov sa zanimljivom idejom. Upravo u drugom dijelu Parker Finn razrađuje svoj užas, temeljno ga obrazloživši kroz nesavršenu junakinju, super senzaciju Skye Riley koja postaje meta spomenutog prenosivog prokletstva i reditelju polazi za rukom ono što nije u prvom dijelu jer se kao krajnji proizvod se pred publikom našao savremeni, krvavi klasik natprirodnog podžanra strave i užasa.

Osmijeh počinje da proganja Skye nakon susreta sa dilerom, školskim drugarom Lewisom, koji u uvodnoj sceni se sticajem okolnosti zadesi prilikom prenosa zlokobnog stvorenja koje osmijehom muti razum pojedincu do potpunog ludila. Lanac se nastavlja a pjevačica je savršena meta iz više razloga: i sama je imala blizak kontakt sa smrću prilikom saobraćajne nezgode u kojoj je stradao njen momak; nakon nezgode prinudno je prijavljena na rehabilitaciju i ima očigledan problem sa narkoticima a sva slava i medijska izloženost je čine kao laku metu za monstruozno transformišuće stvorenje.

Skye je i zbog svoje popularnosti savršen kanal za prenos paklenog bića i ono nije spremno da je olako ispusti iz svojih čeljusti od trenutka kada ju je zgrabilo. Samokritična djevojka ne smatra se dostojnom druge šanse u životu i jedino što je pokreće je pritisak majke i velika očekivanja izdavačkih kuća i sponzora. Nakon nezgode, a i mnogo prije šou biznis je iz nje iscijedio svu životnu energiju a tako se dodatno izložila progresivnim napadima nasrtljivog entiteta. Obračun sa nevidljivom prijetnjom pokreće u njoj prisjećanje na katastrofalnu nezgodu i raspravu sa stradalim momkom koja je prethodila udesu.

Grafičko nasilje je nevjerovatno upečatljivo i ne zna se koja je scena grozomornija od dva saobraćajna udesa ili koja egzekucija samopovređivanjem je egzotičnije. Okrenuta kamera naopako uz distorzirani instrumentale označava vrtoglavo posrnuće Skyine svijesti u potpuni mrak sa jalovim nagovještajem spasenja misterioznog brata jedne od žrtava. On ima ideju da se entitet može prevariti i otjerati simuliranom smrću, vještačkim usporavanjem rada srca

Od manje krvavih scena naročito je jeziv koreografisan napad cijele plesne trupe u tami zastakljenog apartmana, a deprimirajući kraj djeluje kao šamar nakon svega što je junakinja prošla. Ipak tamna strana podsvijesti ju je preduboko usisala da bi za nju bilo prilike za izbavljenje Jump scareovi su i dalje tu ali su svrsishodniji i kompletiraju beznađe mikrouniverzuma junakinje kojoj očigledno nema spasa.

Veliki kraj je finale za koje ni najoptimističniji horor obožavaoci nisu računali i postavlja se mega pozornica za neizbježni transfer užasa desetinama hiljada neznanevih obožavalaca. Objašnjenje pozadine demona tek je protiv teža realnom posrnuću mlade dive u svijetu u kojem su slava i droga glavne konfirmacije uspjeha. Glavna glumica je fantastična i daje dubinu izgubljenoj megazvijezdi koja se i bez natprirodnog bića zatvorila u kavez sopstvenog uma