Van sezone u banjskom odmaralištu glumac Mathieu pokušava da se oporavi od teških odluka sa kojima se suočava u životu – uspješan komičar na velikom platnu kojeg svi na ulici prepoznaju i žele fotografiju sa njim željan je izazova i želi da se oproba u pozorištu, ali neposredno prije velike premijere napušta ansambl i odlučuje da se naprasno povuče iz cijelog projekta.

Griža savjesti što je iznevjerio trupu glumaca ga izjeda ali to osjećanje je uveliko nadjačao strah od neuspjeha, od suočavanja sa gorkom istinom da o glumi ne zna koliko misli i da su karakterne uloge u komedijama njegov vrhunac. Povlačenje dolazi iz opravdanog straha od nadolazećih godina koji mu mijenja fizički izgled i okrutno ga podsjećaju na neminovnost starenja. Sigurno ne pomaže ni hladan distanciran odnos sa suprugom, glavnom spikerkom zatrpanom sopstvenim poslom (ne znamo kako izgleda, samo joj se čuje glas preko telefona) a sina tek ovlaš spomene ne potrošivši više od jedne rečenice za jedanaestogodišnjaka.

Poruka od Alice, djevojke sa kojom ima zajedničku prošlost je ono što uspijeva da ga prodrma iz učmalosti sopstvenog bitisanja. Djevojka koju je ostavio nakon suočavanja sa depresijom je nastavila život, udala se i dobila dijete neposredno po raskidu. I sama se bavi umjetnošću ali nije ostvarena kao Mathieu. Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu; tamo gdje Mathieu vidi sopstveni kukavičluk Alice vidi svoje neostvarene snove, sve ono što je potisnula da bi se ostvarila kao supruga i majka u malom mjestu koje je potpuno mrtvo van sezone i osim posjetilaca objekata hotela rijetko ko što ima da traži na duži vremenski period.

Oslobođenje koje donosi razrješenje koje nikada nisu imali par zbunjenih bivšivh ljubavnika gura u dodatne komplikacije. Ali lucidnost Alice preovladava snene, egzistencijalne misli i snove o kreaciji nepodijeljenoj sa publikom – ona zna da je prava vrijednost sigurnost porodice i osmijeh uspješno za život osposobljenog adolescenta. Srećan dom i odnos bračnih supružnika zasniva se na velikom broju kompromisa koji dolaze sa posljedicama koje djeluju (i jesu) kao gubitak slobode. Ali Mathieu i uz samozadovoljstvo kroz rad koji voli hvali upravo toplina gnijezda svijenog u dvoje, sigurnost da nakon burnih dana postoji neko ko bi olakšao strahote ‘normalnog’ života, sigurna luka u koju bi mogao da uplovi nakon preispitivanja koja mu kidaju unutrašnjost.

Ljubavna drama koja nikada nema ambiciju da preraste u nešto više osim produženog razrješenja jedne iskrene ljubavi. Kroz zaključak koji je izostao prvi put razumiju koliko su značili jedno drugom i koliko je to zapravo daleko bilo da oboje za sobom imaju uspješne brakove (u teoriji) i djecu. Zadovoljstvo koje osjećaju u emotivnim i seksualnim nabojem ispunjenom kratkom vremenu daje im dovoljno snage da nastave dalje sa svojim životima, srećni što su na miran način zatvorili jedno lijepo zajedničko poglavlje života. Uzajamno poštovanje jače je od povrijeđenog ponosa i sigurnost koje osjećaju jednom drugom u naručju daje im uvid u fragment njihovog potencijalnog zajedničkog života, što je dovoljno da nastavlje dalje već utabanim životnim stazama, do novog slučajnog / sudbnonosnog ukrštanja.