Izlasci i traženje bliske osobe koju usiljeno poetično nazivamo srodnom dušom nose bolne izazove i prizemljujuće/otreznjujuće šamare realnosti. Zakopani duboko u svojim rovovima muškarci strepe od ženskog podsmijeha njihovoj neadekvatnosti a žene se sa razlogom boje od fizički dominantnih i često nezaustavljivo napadnih muškaraca. Oba tabora imaju mnogo toga da izgube balansirajući izlaganje nepoznatom i razumni oprez; afirmacije sopstvenih želja i ustupaka zarad pronalaženja zajedničkog jezika. Rediteljka Susanna Fogel neosjetno pretvara ljubavnu dramu sa komičnim elementima u napeti psihološki triler i konstantno nadgornjavanje suptrotnih polova u jurnjavi za samopotvrđivanjem.

Margot je studentkinja zaposlena u bioskopu koja priliku za ljubavlju vidi u jednom od posjetilaca Roberta, pasioniranim ljubiteljem Harisona Forda. Tokom dopisivanja udvaranje se odvija kao iz snova i oboje odlučuju da se upuste u ljubavnu vezu, ali potpuno drugačije percipiraju trenutke bliskosti koje zajednički provode. Glavna junakinja zgrožena je usiljenim seksualnim činom prepunim porno klišea dok neiskusni Robert ni sam nije svjestan koliko se situacija promijenila u odnosu na emocinalno nabijeni početak veze.

Ugao gledišta Margot potpuno je racionalizovan i pesimistički scenariji koji joj se vrzmaju po glavi odražavaju strahove od prepuštanja vezi sa nepoznatim mladićem. Nasilne tendencije muškog pola uz stalnu reafirmaciju sopstvene fizičke dominacije duboko u ženskom polu je usadila nesigurnost; stoga je predavanje stvarnim osjećanjima složenije, a pravo da se ta osjećanja promijene djevojka shvata kao potencijalne okidače za mogućeg zlostavljača. Kako se priča odvija tako i Margot, navodna žrtva mijenja svoje gledište, razumije i da je sama žrtva stereotipne generalizacije; skrivanjem pravih osjećanja upropastila je opipljivu šansu sa muškarcem kojem se stvarno svidjela i kojem je stalo do nje.

Nedostatak komunikacije brzo pretvara lošu situaciju u još goru i što je moglo da se završi kao uspješna ljubavna romansa između dvoje skladnih ljudi eskalira u fizički obračun do istrebljenja. Potpuna suprotnost Margot je njena najbolja drugarica Taylor koja jasno i glasno svima stavlja do znanja svoje feminističke poglede i resko presijeca sve sve moguće pogrdne generalizacije prema ženama. Iza internet pseudonima moderira i cijeli subreddit o osnaženju ženskog pola i u žestokoj je rasparavi sa muškarcem koji tvrdi da je feminista, natrljavajući mu na nos to što ne može posmatrati svijet iz ženske perspektive.

Drugarica, iako je ekstrovertna, mirnije rješava konflikt u koji se zadesila, ali ni jedna ni druga ne mogu da napreduju dok ne saspu u lice jedna drugoj, u otvorenom sukobu, uz naglašavanje svih falinki u vezi sopstvenih stanovišta. Muškarcu kao žrtvi rijetko se pridaje pažnja a marginalizacijom muškog stradanja feministički pokret šteti svome cilju. Predrasude prema muškarcima i jednako su destruktivne kao i mačo ponašanje koje je do njih dovelo. Uvijek i jedino kroz otvaranje percepcije i rušenje sopstvenih pogrešnih uvjerenja se može stići do zdravog emocionalnog odnosa.

Rediteljka efektno preispituje i pokušava da razotkrije korijen problema koji postoji u komunikaciji među polovima. U čestim scenama naglašava važnost ravnopravnosti koju je potrebno stalno nametati da muškarci ne bi nastavili po starim dobrim šablonima iz prošlih vijekova u kojima su sebe smatrali moćnijim polom. Ali ona nije isključiva pri svaljivanju cijele krivice na muškarce već se zauzima za njih jer je problem nepovjerenja recipročan.