Tacones Lejanos (1991)

Vidno uznemirena Rebeca (nosi ime po svojoj majci) nervozno iščekuje na aerodromu dolazak majke koja je i izvor njene anksioznosti. Kao djevojčica prisustvovala je svađama ambiciozne filmske dive sa svojim drugim suprugom, Rebecinim očuhom koji nije imao razumijevanja za grandioznost poziva filmske dive koja je često rastrzana između kastinga.  Nesvjesna težine svojih postupaka mijenja očuhu tablete što dovodi do njegovog tragičnog kraja u saobraćajnoj nezgodi. Uprkos čvrstom majkinom obećanju nije se nikada vratila za ćerku koja je u nju zaljubljeno idealizovano posmatrala.

Bolna neprijatnost i razumljivi jaz predstavljaju teškoću u komunikaciji dokle god se ne radi o majkinim osjećanjima kada prinudno pronalaze zajednički jezik. Odlazak u klub u kojem Rebecin transseskusalni prijatelj imitator izvodi kabare tačku obučen kao Beca iz pop faze otkriva majkina osjećanja. Egocentrična diva je ogorčena jer joj je ćerka otela muškarca i udala za njenog bivšeg ljubavnika. To što je djevojka u nesrećnom braku je mali problem pri tome da uzela nešto što je ‘njeno’, a kao i svaka razmažena zvijezda majka želi da ima sve što joj je izvan domašaja.

Mračna strana odnosa između majke i ćerke kulminira tragedijom i strada Manuel, Rebecin suprug. Ernesto je sudija zadužen za slučaj koji neodoljivo liči na Lethala, transvestita imitatora iz kluba. Reditelj nas pušta do samog kraja da se zajedno krčkamo u neznanju zajedno sa neurotičnom glavnom junakinjom koja ima problema sa otuđenom majkom koja nikad ni o čemu nije brinula osim o svojoj karijeri. Trenutke kada joj stvarno nedostaje ćerka prekaljena glumica koristi u svoju korist da bi što uvjerljivije nastupila i očarala gledaoce. 

Ljubav za koju je ostala uskraćena pokušava majka da pruži kroz zaštitu u tipičnom samožrtvovanju pri neizbježnom kraju, kada i preuzme na sebe odgovornost za ubistvo svog zeta a nekadašnjeg/sadašnjeg ljubavnika. Neki ljudi iako se očajnički trude jednostavno nemaju urođen roditeljski instinkt, ali to je roditeljstvo mnogo složenije od površno iskazanih emocija ili nerealističnih očekivanja.

Sve šarenolike krajnosti Almodovarovog svijeta su naslikane u ovoj mračnoj komediji koja je svojevrsni omaž starom Holivudu i ljubavi prema filmu. Prigušena seksualnost , neostvarene želje, duboke tajne samo nas površinski uvode u intimne svjetove prefinjene aristokratije jednako kao i otpadnika društva u sumnjivom noćnom klubu i ženskom zatvoru. Komplikovana obmana koju je prinuđen sudija Ernesto da izvodi da bi oslobodio svoje primarne inhibicije podsjeća koliko se daleko odmaklo u borbi za neupitna seksualna prava i slobodu izraza. 

Kabare tačka i Un Ano De Amor ostaju uklesane kao najljepše scene u svjetskoj kinematografiji a druga numera Piensa en Mi pokreće lavinu emociju u vidno nestabilnoj Rebeki. Koliko je olakšao a gotovo je neznatan zagrljaj majke i ćerke koji stiže prekasno ili u trenutku kada i jedna i druga skinu težak bremen svojih ličnih problema sa leđa. Glumačka ekipa je standardno uigrana i na velika vrata predstavlja ulazak španskog reditelja na komercijalna vrata širokog bioskopskog auditorijuma, naročito imajući u vidu uspjehe Women on the verge of the breakdown i Tie me up, Tie me down (prva holivudska ko produkcija)

Leave a comment