Srednjevjekovna poema o Sir Gawainu i Zelenom Vitezu spada u najveća usmena dostignuća engleske književnosti koja na romantičan način govori o najvećem saksonskom kralju Arturu i njegovim nadaleko čuvenim vitezovima okruglom stola. U doba praznika, krajem kalendarske godine bogata proslava se organizuje za sve dvorane i ljude bliske mudrom kralju i kraljici. Dok pričama i anegdotama pokušavaju da prekrate i uljepšaju sebi vrijeme provedeno između ugodnih obroka pojavljuje se zastrašujuća prilika Zelenog Viteza koji predstavlja neobičan izazov – traži junaka dovoljno hrabrog koji bi mu prvi zadao jedan udarac a on bi mu ga uzvratio godinu dana kasnije.
Čudan zahtjev djeluje dovoljno lako za obaviti SIr Gawainu koji se po čuvenju i renomeu razlikuje od najslavnijih vitezova kralja Artura kao što su Galahada, Lancelot i Bedever. Za ovu avanturu se prijavljuje i sa lakoćom odscijeca glavu impozantnom ratniku koji hladnokrvno izlaže vrat udarcu sjekire. Ali Zeleni Vitez nije obično smrtno biće tako da kidanje glave ne označava kraj njegov život na zaprepašćenje Gawaina i svih ostalih prisutnih na dvoru. Odjednom mladić se suoči sa surovom realizacijom da je njegova smrt neizbježna a njegov vijek trajanja brzo ističe sa smjenama godišnjih doba.
Godina dana kasnije Gawain odlazi u potragu za Zelenom Kapelom u kojom se nastavlja neobični novogodišnji izazov ali pronaći tu građevinu je znatno teže nego što je mislio ali neustrašivi vitez savladao je svaku prepreku da bi se našao oči u oči sa svojom sudbinom. Na dvoru dobrog domaćina Bertilaka uz čije gostoprimstvo i izdašnu pomoć ponovo izlazi na pravi put nakon putnih izazova koji su ga potpuno fizički iscijedili. Bertilak i Gawain se upuštaju u igru koja traje tri dana i u kojoj razmjenjuju darove – ono što Bertilak ulovi u šumi donosi Gawainu a ono što Gawain dobije za to vrijeme u dvorcu daje Bertilaku. Zavodljiva žena, domaćica dvorca predstavlja iskušenje za hrabrog viteza ali je on dorastao njenom šarmu sve dok mu ne ponudi magični pojas koji bi mu sačuvao glavu.
Želja za životom čestitog i jakog viteza kao što je Gawain je učinila slabim i sakrio je činjenicu da je dobio pojas od svog čestitog domaćina Bertilaka, koji je ustvari Zeleni Vitez omađijan činima Morgane La Fay. Zeleni Vitez samo simbolično zasijeca vrat Gawainu i ostavlja ga u životu a sam vitez kao sjećanje na svoju prizemnost i slabost odlučuje da nosi pojas oko vrata da bi ga zauvjek podsjećao da čist obraz i mirna savjest nemaju nikakvu cijenu.
Kinematografska verzija čuvenog epa iz kanonove produkcije vrijedna je spomena samo u trashy kontekstu, dok naslov Davida Lowerya iz 2021. se ističe kao jedan od najozbiljnijih fantazijskih epova i jedan od najzrelijih epskih blokbastera XXI vijeka. Osnova priča je u principu ista sa bitnim, odmah primjetnim razlikama – Gawain, iako je manje iskusan u poemi nije razuzdan kao junak kojeg tumači Dev Patel. Sve zemaljske slabosti mladog viteza su dio njegove svakodnevnice. U bordelu svoj novac ostavlja na alkohol i prostituku Essel sa kojom provodi puno vremena ali je svjestan da tu nema nikakve ozbiljne veze, iako je vidno da se mladi vole. Izazov Zelenog Viteza koristi priliku da stekne ličnu slavu i dokaže se da nije samo kraljev sestrić koji živi u sijenci majke za koju kruže glasine da je vještica.
Osim što poema na romantičan način govori o jednom svijetu davnih vremena, prepunom ljudi sa natprirodnim moćima i čudesnim bićima iz šume film ne dijeli romantičarsku viziju sa originalnim djelom. Svijet magije je mnogo turobnije i manje skladno mjesto; iako vizuelno impresivno krije mračne tajne u svojim zabačenim ćoškovima. Viteza je praktično kralj Artur morao da natjera na put da bi obavio svoju časnu dužnost. Muke sa kojima se sureće na putu mu samo pojačavaju odlučnost a nakon pljačke u šumi nailazi na svoju spiritualnu životinju lisicu koja ga vodi do finalnog dijela puta i ljudskim glasom mu pojašnjava da hrabrost mrtvom čovjeku ništa ne znači i da je goli život pa i sa sramotom mnogo važniji od ideje časti.
Gawainovo preispitivanje smrtnosti je takođe potpuno suprotno ideji koju publika ima o vitezovima ali ponašanje koje se tumači kao kukavičluk je apsolutno prirodno i normalno. Najvažnija od svih razlika ogleda se u završnici koja je znatno surovija od blagog srednjevjekovnog srećnog kraja. Dva života prolaze pred oči rastrzanom junaku – onaj u kojem je podvio rep i vratio se lagodnom dvorskom životu. Sam je svjestan da takav život nije dostojan njegovog potomstva i konačno je spreman da hrabro nastavi ka svojoj sudbini. Kako je rekao i sam kralj Artur – nije ni prvi ni jedini mladić koji se odlučno bacio u naručje smrti.
Spoljni ambijenti i svijet srednjevjekovne fantazije je zapanjujuć i u njemu se konstantno prepliću – mašta i stvarnost. Kao i Boormanu što polazi za rukom da, uz mnogo umjetničke slobode naslika sagu o kralju Arturu u Excaliburu tako Lowery upravo zbog skupljene hrabrosti da odstupi od uobičajene priče donosi novi element koji umnogostručuje kvalitet. Eksplozija boja šumskog svijeta i raskoš enterijera Bertilakovog dvorca predstavljaju savršeni balans specijalnih efekata, kvalitetne postprodukcije i vizuelnog identiteta koji zadovoljava standarde najizbirljivijih gledalaca.
Mitski elementi kao što je Zeleni Vitez, duh obezglavljene djevojke Winnifred i džinovi koji lutaju dolinom ka nekom nepojmljivom svijetu nikada nisu ni objašnjeni ni rasvjetljeni do kraja. Magija je dio svakodnevnice života ljuti u ovom svijetu za šta je potvrda i Gawainova majka koja gleda budućnost u životinjskim kostima i sinu priprema pojas za zaštitu od magije.
filmaginacija.blog 