Početak raspusta željno iščekuju po evidentom žaropeku jednako i učenici i nastavnik John Grant koji se sprema da za sobom ostavi varoš Taboondu i australijski outback i nađe se sa djevojkom u Sydney-u. Noć provedena u drugoj varoši Yabbi u iščekivanju leta za urbanu metropolu značajno mu mijenja planove i ostaje zakovan za mjesto u kojem mu pretjerano prisni šerif Jock nudi turneju čudnim svijetom muškog testosterona, neumjerenih količina alkohola i rekreacionog kockanja. Početnička sreća i zarada veća od njegove plate mu donosi nalet adrenalina prije otrežnjujućeg bolnog gubitka svog kapitala koji ga prikucava za pakao na zemlji zvani Yabba.
Ono što izaziva odbojnost kod Johna u oholom manijakalnom ponašanju razuzdanih mužjaka koji su nazadovali u evoluciji, da bi se prilagodili nemilosrdnom životu u australijskom outbacku. Jedino mozak anesteziran žestinom i hladnim pivom može da racionalizuje bilo kakav opstanak u ovom mjestu gdje trava na raste. Žene u ovoj sredini predstavljene su kao statistkinje, zanemarene sluškinje, primjer kratkotrajne objektifikacije zarad zadovoljstva.
Gostoprimstvo mu nudi Doc, obrazovani alkoholičar, kojem je dovoljno da ga prihvataju u zajednici ne obaziruću se na njegov problem sa alkoholom. Ponor ljudske duše nije tragičan kada si okružen sebi sličnima. Razumljive su Johnove frustracije profesijom vezanom za ministarstvo obrazovanja koje ga šalje po sličnih pustara i gdje je svaki angažman od danas do sjutra pa i njegova želja za promjenom dolazi prirodno. Pretjerano obrazovanje ga čini svjesnim beznađa u kojem se zadesio sa živim mrtvacima, ispranih mozgova čije se život sastoji od izliva bijesa, anesteziranja alkoholom do obamrlosti. Sam je nesposoban da bilo šta preduzme da li zbog letargije ili nezadovoljstva proisteklog iz ličnih frustracija koje je u njemu implodiralo.
Slaba je utjeha to što je Yabba krcata dušama ogrezlim u poroke upokavanim u normalno, svakodnevno bivstvovanje. Zajednica alkoholičara svjesno odobrava jedni drugima destruktivno ponašanje zato što ni ne znaju za bolje, a ko smo mi, obični gledaoci da iz komfora naših domova i kakvih takvih gradskih centara sudimo ovim neobičnim samotnjacima. Demonstracija ličnog nezadovoljstva ispoljena je u svirepom lovu na kengure koji je upravo zbog autentičnosti ostavljen necenzurisan a iživljavanje nad životinjama samo je jedna manifestacija prigušenog libida, a pijanstvo do besvijesti oslobađa i homoerotične nagone koji ostaju suptilno podvučeni.
Realistične izvedbe glumačke postavke, naročito glavnog junaka i Doca prikazuju sve mračne strane uma pomračenog porocima. Koliko god bila jezivo naslikana zajednica Yabbe, to je samo jedna od strane ljudske prirode i uznemirijući podsjetnik da koliko god daleko bježali od sebe uvijek i svugdje ostajemo zarobljenici svojih slabosti.Iako je film imao ograničenu distribuciju pri prvom izlasku, stekao je kultni status i bio ponovno otkriven 2009. godine, kada je restauriran i objavljen na međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu. Zasluženo je stekao naslov kultnog naslova bogate australijske kinematografije.
Iznenadna jeziva tišina i prigušenje svjetla u baru prikazuju ritual koji se još uvijek događa većinu večeri u klubovima Returned & Services League (RSL) širom Australije. Svake večeri svijetla se nakratko priguše i od posjetilaca se očekuje da stoje u tihom sjećanju na poginule nacionalnih oružanih snaga. Obično se ceremonija poklopa sa recitovanjem na razglasu ‘Ode of Remembrance’, strofe Laurencea Binyona ‘For the Fallen’ koja glasi:
“They shall not grow old,
as we that are left grow old.
Age shall not weary them,
nor the years condemn.
At the going down of the sun
and in the morning,
We will remember them.”
filmaginacija.blog 