Mladom i nedavno tragično preminulom američkom reditelju Jeff Baeni crni humor nije nepoznanica jer u debitantskom ostvarenju Life Afrer Beth (2014), u kojem njegova buduća supruga Aubrey Plaza glumi nedavno preminulu djevojku koja se vraće da posjeti svog momka. Fascinacija smrću je jakoprisutna u njegovim djelima i upravo zbog te činjenice nije iznenađenje mračna tema koju obrađuje na bizarnom momačkom vikendu koji to i nije, ali možda najbolje krenuti od početka.

Joshy je srećno vjeren sa Rachel i dogovaraju proslavu njegovog rođendana i ništa od toga ne bi bilo neobično da se par trenutaka kasnije djevojka nije objesila o kvaku i tako dočekala slavljenika sa treninga. Nekoliko mjeseci kasnije se naslovni junak nalazi u unaprijed plaćenoj i iznajmljenoj kućici u Ojai, Kalifornija za nesuđeno momačko veče. U tim trenucima se širi slika i upoznajemo momačko društvo: novopečeni roditelj Ari koji svaku priliku koristi da se naduva, hipohonder Adam koji se traži nakon raskida desetogodišnje veze, luckasti Eric koji voli sve da isplanira i njegov suludi ortak Greg.

Pred šarenolikom ekipom različitih afiniteta je buran vikend a svi zajedno imaju cilj – da se nađu prijatelju u teškim trenucima na način na koji momci to rade najbolje – izbjegavanjem dijeljenja emocija i razvratnim ventiliranjem uz obilne porcije alkohola , narkotika i svih ostalih ovozemljaskih poroka. Joshy, osim što je pretrpio šok nosi se sa nerazumijevanjem roditelja od djevojke koja je digla ruku na sebe, koji u pokušaju racionalizacije nezamislivog postupka njihove ćerke su spremne da okrive nesrećnog mladića. Bahanalije koje su priredili svakako nisu adekvatne ali svako ima svoj proces bolovanja. Uprkos tome što je otvoreni razgovor normalno i često najpraktičniji način suočavanja sa problemima, luda zabava nekad je jedino rješenje jer svaki pojedinac zaslužuje da da sebi oduška.

Svaki od junaka bije svoje bitke u ovom filmu vođenom spontanim dijalozima talentovane mlade ekipe. Ari juri za idejom idealne žene koja ga čeka daleko od supruge i djeteta, Eric se ponaša kao neodgovorni mladić iako je i on u braku, a Greg je Greg koji puca pod dejstvom halucinogenih pečurki i doživljava unutrašnji preporod. Na uvrnuti način ovo je najbolja podrška koju muški čopor može da pruži svome članu: dostojanstveno razglavljivanje uz konstantnu podršku kroz prisutnost. Jedan od članova društva dođe sa suprugom i porodicom ali iako logično neke stvari ni ne trebaju da imaju smisla. Čin druge osobe ne bi smio i ne može da određuje tok života drugog čovjeka.

Komedija ne oduzima od ozbiljnosti života nakon suicida bliske osobe, samo govori o delikatnosti pojedinačnih senzibiliteta i koliko je svako osjećanje pa i bol lično i pojedinačno. Joshy se emotivno prazni nakon agresivnog nastupa djevojkinih roditelja u kojima se otkriva koliko su okrutni prema jadnom mladiću koji je jednaka žrtva kao i oni. Roditeljska nemoć donekle je razumljiva ali simpatije odlaze na stranu momka kojem se tuđe breme sručilo na leđa i mora da se sa njim nosi do kraja života.

Ozbiljnoj dramskoj postavci suprostavljene su brojne komične scene pa je nezaboravna scena u kojoj Aaron sa suprugom i djetetom zatekne Erika krvavih nozdrva ispod stola, Adama pronalazi saosjećnog sagovornika u majstoru za đakuzi koji on ni ne koristi, neodgovorna upotreba vazdušne puške i pijana / nervozna Aubrey Plaza u epizodnoj ulozi. Sve ove situacije samo dodaju na spotnanosti ove ni po čemu posebne grupice muškaraca koji imaju zajednički dodirnu tačku: međusobno prijateljstvo i uzajamno razumijevanje.