Dugo očekivani film britanske rediteljke Andree Arnold donosi još jednu priču o najsiromašnijem i najugroženijem staležu, socijalnu bajku o tamnoputoj djevojci Bailey sa dna društvene ljestvice i njenim upoznavanjem sa surovim svijetom odrastanja i stalne potrage za sopstvenim glasom. Od prvih trenutaka je izolovana i živi u svojem svijetu fantazija posmatajući životinje u svom okruženju kroz kameru mobilnog telefona, ali nikada nije usamljena, zato što umije da oslušne sopstveni glas iznutra koji joj govori da treba da se zauzme za sebe.
Mladi otac Bug zaokupljen je sopstvenim vjenčanjem koje želi da bude savršeno. Nova maćeha ima i slatku malu, bijelu djevojčicu sa pletenicama što čini Bailey dodatno usamljenom i nemoćnom da prihvati činjenice da ni u svom domu ne može biti centar pažnje roditelja okupiranog svojim životom. Polubrat Hunter ima svojih problema sa maloljetnom djevojkom Moon dok večeri provodi sprovodeći osvetničku pravdu. Još jedan univerzum u kojem su djeca prepuštena da se bore za svaki komad djetinjstva, a koliko je to daleko od idilične slike vezane za najbezbrižniji period svjedoče i klaustrofobični snimci kroz kavez ili lavirinte ruiniranih getoa.
Očima žednim slobode posmatra ptice i traži slamku spasa koja bi je odvela iz svijeta nalik na onaj iz Babencovog Pixotea, Boaz Yakinovog Fresha, ili pak Koreedinog Nobody Knows. Roditelji koji su mladi dobili odgovornost kojoj nikad nisu dorasli ne mogu da pruže elementarne uslove za život sopstvenoj djeci. Bailyeina mama ima troje svoje djece koji su izloženi konstantnom fizičkom nasilju trenutkog dečka Skatea. Na pleća dvanaestogodišnjakinje pada teret brige o mlađim sestrama i bratu dok se negdje drugdje njeni vršnjaci bezbiržno igraju i uživaju u mladosti.
Na putu samospoznaje nailazi na Birda, muškarca odjevenog u haljinu koji predstavlja sve ono što ne može da bude a tako jako bi željela. Ne drži ga mjesto niti brine o tome kako će njegovo osobeno ponašanje djelovati na okolinu. Zajedno sa Bailey daje se u potragu za sopstvenim roditeljima koji su ga izgubili kad je bio mali. Putovanje do obale autobusom svojevrsno je povezivanje i za mlađe sestre i brata sa Birdom – to je vjerovatno jedino normalno sjećanje u njihovim životima. Bailey je shvatila da mora da se bori za takve trenutke u kojima ima pravo da bude srećna. Sada je spremna da svoje znanje prenese na njih jer majka nije u stanju da brine o sebi, a kamoli o svojoj djeci.
Fantazijsko bajkoviti zaokret priča dobija prilikom neizbježnog suočavanja sa siledžijom Skateom. Dotad pasivni i bezizlani Bird se stavlja u zaštitničku ulogu i uklanja problem iz života majke. Do tog trenutka nije bila upitna postojanost čudnog stranca sa neobičnim akcentom ali kraj može biti protumačen na dva načina: ovog puta djetinjstvo je bajka sa srećnim krajem ili Bailey uspijeva da oslobodi svoj snažni unutrašnji glas u represivnoj sredini. Srećom u tako lošim uslovima ima oca koji je voli i polubrata koji je razumije a i maćeha je mlada djevojka koja je razumije i stvarno voli njenog tatu. Svijet Andree Arnold ispunjen je junacima u kontemplativnim trenucima izlaganja prirodi na najneobičnijim mjestima. Uz neposredni kontakt sa životinjama teškom životnom zbiljom i nepovoljnim položajem opterećenim junacima to je odbacivanje okova i uživanje u slobodi.
filmaginacija.blog 