Naslov Carla Lizzanija inspirisan je životom Luciana Lutringa koji se proslavio pljačkama u drugoj polovini prošlog vijeka. Poznat kao “pljačkaš sa violinom” (Lo Zingaro), bio je poznati italijanski kriminalac koji je izvodio pljačke banaka i drugih finansijskih institucija tokom 1960-ih . Lutring je postao ozloglašen zbog svojih smjelih i efikasnih pljački, kao i zbog činjenice da je često nosio automatsko oružje u futroli za violinu, što mu je donelo nadimak. Lutring je izveo više od 200 pljački tokom svoje karijere, a njegova sposobnost da izbjegne hapšenje dugo vremena dodatno je doprinela njegovoj legendi.
Njegovo hapšenje 1965. godine u Parizu bilo je veliki medijski događaj i nakon dramatične potjere i teškog ranjavanja Lutring je konačno uhvaće, što je bila glavna vijest u medijima. Detaljni izvještavaji o njegovom hapšenju, suđenju i zatvorskoj kazni učinili su Luciana Lutringa simbolom jedne ere kriminala, ali i pop kulture, a i jedan od pionirskih prikaza Njegova priča ostaje jedan od primjera kako mediji transformišu kriminalca u kulturnu ikonu. (Bonnie & Clyde anyone?)
Nakon hapšenja Lutring je osuđen i proveo je nekoliko godina u zatvoru pre nego što je pomilovan. Nakon izlaska iz zatvora, započinje novi život, piše knjige i slika i stiče slavu u svijetu umjetnosti. Mediji koji teže bombastičnim naslovima nazvali su ga “pljačkaš sa violinom” zbog njegovog običaja da nosi automatsko oružje u koferu za gudački instrument. Ovaj neobičan i dramatičan detalj učinio je njegove pljačke privlačnima za novinske naslove i senzacionalističke priče.
Luciano zajedno sa ocem pošteno radi u piljari sve dok se ne zaljubi u Yvonne, zanosnu pjevačicu u elitnim noćnim klubovima koja mu potpuno pomuti svijest. Mladić je svjestan da ne može da priušti vezu sa ženom izvan svog domašaja, i ubrzo otkriva čari lake zarade – kada izvede nekoliko uspješnih pljački juvelirnica, usred bijela dana, na razvijenom sjeveru zemlje. Porast apetita i želja za brzim novcem izlažu ga većem riziku i stavljaju pod lupu policije predvođene inspektorom Moronijem, i Yvonne ne želi da bude u vezi sa razbojnikom, jer je oduvijek bila magnet za loše momke.
Ogromnu ulogu u rastu popularnost neumornog pljačkaša ima i sklonost štampanih medija ka senzacionalističkom izvještavanju, pri čemu pune naslovne strane i stupce crne hronike. Važnost ‘sedme sile’ u stiskanju obruča oko odbjeglog kriminalca uviđa i policija pa ga vješto guraju u mrak podzemlja gdje mu je sve teže sakriti se od budnog oka javnosti. Hajka nije spriječila Lutringa da počini preko 200 pljački širom Italije, Švajcarske i Francuske i procjenjuje se vrijednost ukradenog nakita na 35 milijardi lira (56 miliona tadašnjih dolara).
Kriminalna akciona drama je napeta do poslednjeg trenutka zahvaljujući vrhunskoj izvedbi Roberta Hoffmana. Iako motivacija glavnog junaka ne biva razjašnjena, njegova želja za slobodom ga tjera da izbjegne sve postavljene zamke uključujući i saradnju supruge sa policijom i televizijskom stanicom. Reputacija kreirana u medijima mu dodatno otežava bjekstvo skrivanje od policije u stranoj državi imajući u vidu da ga ucjenjuju i kriminalci i otkupci ukradene robe. Bilo kakvo sklonište za nesrećnog mladića je vrijednije od svih ukradenih dijamanata.
Romantizacija kriminalaca duboko je utemeljena u kolektivnoj ljudskoj svijesti. Od Robin Hooda koji je krao od bogatih i dijelio siromašnima, preko Butch Cassidya i Sundance Kida do kriminalaca 20. vijeka evidentna je fascinacija prestupnicima sa one strane zakone. Da li je riječ o uzbuđenju koje donosi takav stil života i pristupu količini novca o kojoj obični pojedinci mogu da sanjaju ili je svakodnevica toliko učmala u razvojnom periodu italijanskog društva?
filmaginacija.blog 