Dust Devil (1992)

Anđeo smrti hoda po autoputu, polaroidom fotografiše žrtve prije nego što ih masakrira, pretvarajući prostorije njihove smrti u slikarska remek djela – zidovi umazani krvlju, osakaćena tijela je sve na šta nailazi policija predvođena veteranom Ben Mourabom. Glas naratora, jednog od plemenskih vračeva upozorava na mitsko stvorenje koje luta u potrazi za očajnim dušama da bi ih oslobodio teškog ovozemaljskog bremena.  Potjera za serijskim ubicom je prepuna magijskih elemenata i tek kroz prihvatanje onoga što mozak ne može da pojmi se može zaustaviti krvoproliće.

U crvenoj volksvagenovoj bubi Wendy bježi od nasilnog supruga sa kojim odnos ne funkcioniše. Na dugom putu iz Južne Afrike u Namibiju nailazi na gradić Bethany koji je osuđen na umiranje i tu postaje meta đavola koji mijenja oblik. Lukavo je zavodi i sa njom provodi intimne trenutke dok umorni istražitelj Ben pokušava da dođe do odgovara sa Joeom, vračem projekcionistom bioskopa u gradu duhova, koji je samo jedan od mnogih žrtava suše i nemilosrdnih vjetrova koji mijenjaju prirodu po svom nahođenju.

Robert John Burke briljira u ulozi za minimalističkim razgovorima dok svoje žrtve priprema za obredne egzekucije a Chelsea Field je sjajna kao supruga u potrazi za boljim životom; Zakes Mokae savršeno uvjerljivo kompletira trojac glavnih likova u rijetkoj ulozi pozitivca. Atmosferični, surealni horor krcat natprirodnim elementima pretrpio je žestoku cenzuru nezadovoljnih filmskih producenata. Sreća pa je reditelj vjerovao u svoj projekat, otkupio je prava i izdao verziju koju je on snimio. Priča o demonima se prenosi na suludu čovjekovu borbu da pokori nemilosrdnu prirodu i da naseli pustinju u kojoj ništa živo ne može da opstane.

Velika je zabluda i Britanaca, bijelaca kolonizatora koji su vjerovali da mogu da donesu civilizaciju u najazabačenijim krajevima svijeta. Neke lokacije su jednostavno van domašaja ljudskog uma, starije od čitave čovjekove tradicije i ne trude se mnogo da zadovolje ljudsku prirodnu znatiželju i želju za potčinjivanjem svega što mu je dato na planeti Zemlji. Odnos između zaljubljenog demona i djevojke je delikatan, jer dok je u ljudskom tijelu nečastivi stvarno posjeduje ljudske osobe i zaista mu se sviđa nestabilna Wendy; sa njom pokušava da izgradi odnos, koji se na kraj pretvara u neujednačenu igru lovca koji svoju lovinu propušta kroz šake, sadistički odgađajući čin egzekucije da bi demonstrirao svoju moć.

Fabula ne igra glavnu ulogu u ovoj priči već kroz duge scene bez ikakvog dijaloga upoznajemo surovost sušnog terena koji je refleksija izmučenih duša koje u njoj žive. Filteri dodatno pojačavaju blještavilo neprekidnih pješčanih površina što uz kompetentne tehnike snimanja i brojnih snenih sekvenci duboko gledaoca uvlače u fantazijski svijet u kojem se gubi jasna veza sa racionalnim. Razum ne može objasniti demonovu žeđ za izgubljenim dušama a turobna krvava završnica označava nastavak demonovog lutanja u novom tijelu, u vječnoj potrazi za novim žrtvama. Srećom, slijepa ljudska ambicija i srljanje u opasnost uvijek će služiti kao hrana za entitete stare koliko i sama priroda. 

One thought on “Dust Devil (1992)

Leave a comment