Uvodne riječi o potrazi za najspecifičnijim masovnim ubicom uz eterealni folk soundtrack kantautorke Z Berg odmah stavljaju pod sumnju glavnog protagonistu, brkatog muškarca u potjeri za bezazlenom ranjenom plavušom. Ova tvrdnja da je riječ o istinitom događaju je dio neobične narativne strukture i služi kao sredstvo manipulacije očekivanjima gledalaca. I to nije jedini trik koji koristi reditelj – isparcelisana priča na 6 cjelina u kojima se cjeline prepliću nehronološki, stoga ne dozvoljavaju gledaocu bilo kakav stabilni oslonac i bez heroja sa kojem bi se poistovjetio.

Neimonovani muškarac i plavuša imaju zajedničku pozadinu koja ih je dovela do situacije u kojoj su trenutno. Instinktivna reakcija može djelovati prirodno i razumljivo od gledaoca da se prikloni dami u nevolji. Ali šta ako je ta dijabolična dama okrutnija i proniciljivija od svih mužjaka predatora? Ona savršeno poznaje svoje mete, naivne lakomislene muškarce koji su željni da je zaštite a onda ih u krvavoj seksualnoj igri žigoše nožem kao govečad. Jasno je da svijet nije bezbjedno mjesto ni za koga, a ponajmanje za žene koje su vječiti primjer objektifikacije i nikako da izmigolje iz naslijeđenih okova muške dominacije.

Vješta i do najsitnijeg detalja proračunata sociopatkinja i egomanijakalna Lady obrazlože razloge koji su dovoljni da natjeraju bilo koga na revolt i osvjetničko djelovanje. Prirodna težnja ka preživljavanju ne opravdaju je, jer sprovodeći sopstvenu misiju dominacije nad jačim polom uništava i nedužne žrtve čiji je jedini grijeh što su se našle na putu njene izgubljene borbe. sa đavolima koje tvrdi da vidi. Đavoli koje tvrde da vidi umanjuju ikakvu vjeru u razumnost njenih postupaka, ako je ikada išto slično razumu u njenim djelima postojalo.

Rediteljeva vizija je mnogo više od pukog trilera preživljavanja/rape and revenge podžanra te okršaj polova krije mnoge neočekivane obrte koji se postepeno razotkrivaju i spajaju u koherentnu cjelinu. Obrti u borbi za premoć suprostavljenih polova su toliko besprekorno izvedeni da upravo taj osjećaj lutanja u priči; od djevojke do momka i nazad u potrazi za nečim za šta se gledalac može uhvatiti unosi nelagodu u iščekivanju epiloga i neminovne borbe za opstanak do istrjebljenja.

Dvije odrasle osobe sporazumno provode noć u autu nakon evidentnih početnih simpatija produbljuju priču o odnosu i otkrivaju se nastrane sklonosti iz spavaće sobe. Sado mazohističke porive zadovaljavaju jedno drugom do određene granice kada jedno od njih dvoje puca a drugo otkriva svoje pravo krvavo lice – nemilosrdni fiktivni ubica spreman je da učini sve da bi ostao na slobodi. Stalna jurnjava u igri dominacije među polovima je napravila nepremostiv jaz među polovima i racionalizuje se motivacije navodnog serijskog ubive najavljenog na početku. Svijet nasilja i surovosti podsjeća atmosferom i na Rob Zombieve rane naslove a djevojkina zloba je dostojna Javier Bardemovog paklenog Antona Chighurga iz No Country for Old Man. Srećom pa svako u SAD-u ima pušku pri ruci inače bi broj žrtava manijakalne psihopatknjinje bio još veći.

Prva trećina filma je nabijena klasičnom akcijom i jurnjavom golemim središnjim američkim kontinentom. Skačući sa poglavlja na poglavlja naglim rezovima reditelj nas lucidno sprovodi do krajnjeg cilja, a to je metafikcijsko razlaganje međupolnih odnosa uz jasno naglašenu ulogu predrasude u percepciji stvarnosti. Komplikovani svijet izlazaka i pronalaženja partnera dovoljno je komplikovan da je teško brinuti o tome i ko je opasni psihopata, a ko umjereno nastran i drag ljubavnik spreman za eksperiment. XD