Revanche (2008)

Reditelj Gotz Spilmann naizmjeničko prikazuje dva austrijska para: jedan sa hladnim odnosima, riješenim stambenim / bračnim pitanjem i jedan sa neizvjesnom sudbinom proisteklom iz nedostatka bilo kakvog osjećaja sigurnosti. Robert je policajac koji živi u modernoj kući na selu kraj jezera sa Susanne i suočavaju se sa problemima sa intimom proisteklim iz gubitka djeteta u ranoj fazi trudnoće. Alex radi u bordelu za sumnjivog lika slovenskog porijekla i zaljubljuje se u ukrajinsku noćnu damu Tamaru koju bi bahati šef pretvorio u poslovnu pratnju, dodatno zaradio na njoj i nausput je prisvojio kao sopstvenu igračku. 

Prvo presijecanje priča proizilazi iz susjedskih odnosa, jer Alexov djed je prvi susjed; druga je religijska, jer usamljeni starac koji je nedavno ostao bez supruge zajedno sa Susane odlazi u crkvu svake nedjelje. Opcije koje su pred bivšim robijašem sigurno nisu sjajne što dovodi do treće tačke preklapanja – kada odluči da opljačka banku i podlegne pod Tamarinim pritiskom da je povede u pljačku. Robert u patroli nailazi na par kojima je otimanje novca jedina karta za bjekstvo iz mračnog svijeta bordela i sumnjivim karakterima koji u njemu obitavaju. I nesrećni policajac plaća neiskustvo kada zalutali metak pogodi i na licu mjesta usmrti jadnu djevojku.

Prinudni povratak na selu Alexu služi kao ventil za suočavanje sa neizmjernim gubitkom voljene osobe – fizički poslovi na imanju mu odvraćaju pažnju dok boluje i priprema se za osvetu Robertu koji je doživio mentalni krah ali i dalje nema povjerenja da se obrati svojoj supruzi. Supruga je ujedno i četvrta tačka dodira priča jer privučena sirovom, animalističkom stranom Alexovog lika koristi večeri odsustva supruga koji biježi iz kuće i od lika djevojke kojoj je nenamjerno oduzeo život. Djelovanja pojedinca utiču na sve u okruženju, poput kamenčića koji talasaju glatku površinu jezera.

U suživotu sa djedom, pripadnikom starije generacije, romantičnim čovjekom koji je cijeli vijek proveo obrađujući zemlju koja ga je hranila Alex shvata da se nove šanse ne ukazuju tek tako, i da kao odraz zrelosti mora prihvatiti svoj udio odgovornosti u trapavoj pljački koja ga je koštala ljubavi života. Veza sa Susanne je svojevrsna osvete a da nešto dobro može proisteći i iz preljube ubrzo pokazuje pragmatična djevojka koja ipak previše voli svoga supruga za nešto više od pukog, tjelesnog zadovoljavanja.

Morbidna priča nikada nije do kraja pesimistična, jer u preispitivanju sopstvenih postupaka i samom željom za promjenom junaci doživljavaju transformaciju. Naslov filma ostavlja prostor za dvosmisleno tumačenje – osveta ili nova partija, još jedan oduzeti život ili prilika kroz preobražujuće iskupljenje u bliskoj kohabitaciji sa prirodom. Austrijski (generalno germanski) stvaraoci su često percipirani kao hladni i njihovi likovi ne koriste riječi da bi se izrazili ali takve junake svestrani glumci razrađuju do savršenstva. Svaki od junaka iz priče je zanimljiv i sa razlogom umetnut u priču. Sve su to obični ljudi koji se nose, najbolje što mogu, sa egzistencijalnom zbiljom.

Zasluženu nominaciju za Oskara predstavnik Austrije dobila je dobro postavljena tragično, romantična kriminalna drama bez ijedne pjesme koja je tu da olakša tenziju, već cijelo vrijeme sa junacima osluškujemo prirodu, praktično u realnom vremenu. Hrišćanski motivi su sveprisutni, duboko integrisani u podsvijest cijelog društva i poglede junaka različitih klasa na religioznost i spiritualnost u modernom vremenu uopšte.

Leave a comment