Transformišući čin majčinstva dolazi naglo, beba nemilosrdno okrutno cijepa ženu koja ga je nosila devet mjeseci u stomaku i svi govore o divnim aspektima i blaženom stanju koju donosi najsnažnija ljubav u kosmosu. Sudar idealistične i realistične slike teško pada novopečenim roditeljima koji često ne znaju ni u šta se upuštaju kada odluče da dobiju dijete, kao i odricanja na koja su instinktvno primorani brinući o bespomoćnom organizmu.
Amy Adams je u ulozi bezimene Majke sa čijim dnevnim obavezama i poteškoćama koje iz njihovog obavljanja proizilaze. Odrekla se karijere u svijetu umjetnosti da bi se ostvarila u majčinstvu; njeno jedino društvo je Dječak i grupa preentuzijastičnih majki punih podrške za svoje mališane. Iz roditeljskog ugla lako je poistovjetiti se sa mukama oba roditelja a urnebesno komične toliko su realistične da naslov koji je trebao da bude prikazan direktno na striming platforma naišao je na tako dobar prijem u testnim grupama pa je doživio i zasluženu bioskopsku premijeru.
Svaki trenutak proveden sa djetetom je magičan u smislu uspostavljanja neraskidivog i čvrstog odnosa koji se nadograđuje cijeli život – povjerenje koje jedan mladi organizam ima u magičnu moć roditelja da učini stvari boljem briše sve neprespavane sate i prenatrpane pelene čudne sadržine. Osmijeh ili blago odobravanje djece čine sav trud i odricanje nebitnim. Ali do koje granice ova Majka (pa i bilo koja druga) može da podnese poništavanje svog unutrašnjeg glasa i da li sva ta potisnuta kreativna energija može da naškodi ljudima u okruženju prilikom neminovne implozije?
Okolnosti u kojima se našla junakinju tjeraju da bude mrzovoljna i neprijatna, a prva asocijacija na odbojno žensko ponašanje je riječ koja označava žensku psa. Rediteljka tom očiglednom metaforom naglašava animalistički nagon duboko ukorijenjen u psihi, koji se oslobađa prilikom fizičke traume tokom porođaja – tijelo novopečene majke više nikada ne može da bude isto; psihičko zdravlje se usled represije nagona urušava i bez adekvatnog kanalisanja nepovratno pogoršava.
U Jesenjinovoj Keruši opisana je bezuslovna majčinska ljubav, što je još jednan detaljno razložen motiv, sloj u lika Majke; racionalno obrazloženje asocijacije i postepenog preobražaja junakinje u dlakavu četvoronožnu kučku donosi joj zadovoljavanje primalnih potreba i sposobnost da preispita sopstvenu majčinsku ulogu i položaj u braku. Povratak umjetničkom iskazu zaustavlja njenu potrebu Majke da vjeruje u ekspresiji kroz svoj animalistički ego koji je započeo da je obuzima i narušava vezu sa stvarnim svijetom.
Sav pritisak psiho fizičkih promjena uz neprestanu brigu o stvorenju kojem je potreban konstantan nadzor tjeraju majku da ponovo definiše odnose sa suprugom, jer on, iz muškog neznanja, zdravo za gotovo uzima ženinu brigu o domaćinstvu; nije ni svjestan čega se sve odrekla da bi on mogao da ima karijeru i česta putovanja na kojima nadoknađuje slabo prespavane noći. Roditeljstvo osim što je posao sa cijelim radnim vremenom potrebno je ravnomjerno raspodijeliti između oca i majke, što zbog boljeg povezivanja a što i zbog održavanje veze zdravom i funkcionalnom. Najvažnija stvar na svijetu jeste briga o djetetu ali pronalaženje slobodnog vremena za hobije i stvari koje ispunjavaju pojedinca.
filmaginacija.blog 