La Camarista (2018)

Spremačice predstavljaju čvrstu osnovu bilo kojeg ugostiteljskog objekta, zato što su neophodne za održavanje besprekornog imidža čistoće i luksuza. Brzina kojom spremaju sobe sa gostima unutra ili nakon odjavljivanja pravi razliku i izdiže nivo usluge na sledeći nivo. Zbog izuzetne fizičke zahtjevnosti posla često su i one plaćenije osoblje od recepcionera, a zbog fleksibilnosti uslužne djelatnosti pokrivaju i razne poslove koji nisu isključivo vezani za higijenu.

Evelia je potpuno predana svom poslu i obavlja ga vješto i savjesno. U njenom životu nema ničega drugog osim obilaska soba posjetilaca ogromnog elitnog hotela u Meksiko Sitiju – njenog četvorogodišnjeg sina pazi dadilja sa kojom telefonom ostvaruje jedini kontakt sa spoljnim svijetom. Cijeli univerzum heroine iz radničke klase staje u apartmane nepoznatih ljudi sa panoramskim pogledima, sterilne vešeraje sa do vrha nakrcanim posetljinama, duge vožnje liftom prilika su za površne razgovore sa koleginicama između jurcanja po enormnom hotelskom kompleksu. Jednolični fizički posao ima svoju dobru stranu a to je stalni kontakt sa novim ljudima uz dobru šansu da pronađe nešto vrijedno među stvarima koje su imućni gosti zaboravili. 

Njena izgubljenost proizilazi iz prepuštanja nepoznatom: iščekivanju stvari koje su van njenog domašaja; od obećane crvene haljine koju je gošća zaboravila do obećanog posla u penthaus apartmanima; povratak učenju u večernjoj školi organizovanoj za radnike za sticanje diplome srednje škole je još jedna vrsta predavanja obrazovnom sistemu uz ukazivanje slijepog povjerenja predavač. Sva težina koju junakinja nosi tjera gledaoca da smetne sa uma da je pred nama 24. godišnja djevojka kojoj životno doba i godine dozvoljavaju da se preispituje dok pokušava da uradi nešto dobro za sebe. 

Ni u jednom trenutku ne napušta zgradu, jer na radnom mjestu ima bolje uslove nego kod kuće, gdje ima problema i sa tekućom vodom, a sve to zaključujemo iz razgovora za ženom koja brine o mališanu koji nema priliku da vidi majku. Što više vremena provodi u hotelu to je veća šansa da dođe do željenih viših spratova hotela gdje su luksuzni apartmani i klijenti koji ostavljaju veći bakšiš. Osoblje je toliko mnogobrojno da ima šanse da stekne prijatelje kroz ekstrovertnu i nametljivu Miriam, a razmjenjuje i više od romantičnog pogleda sa tehničkim osobljem. 

Evelia je predstavnica siromašne radničke klase koja zbog nedostataka sredstava nikada nije imala šansu da stekne formalno obrazovanje. U večernjoj školi da se ostvari u očima društva sa stečenom diplomom srednje škole. Teško joj je da se oslobodi svojih predrasuda proisteklih iz neznanja, ali kada pusti da dopre do nje drugačiji svijet počinje da se otvara i dobre stvari se naziru u njenom životu. Naravno da je realnost komplikovanija od percepcije prostodušne djevojke koja odmah nakon što se vinula u visine samopouzdanja proisteklog iz rada na sebi dobija prizemljujuću lekciju usled nekoliko vezanih razočarenja na poslu.  Suočena sa teškim položajem odlučuje se da razdvoji prioritete u svojoj glavi, prvi put napusti hotel, jedini izvor prihoda i ode kući svome djetetu.

Objektivni kadrovi Eve dok obavlja posao miješaju se sa bliskim klaustrofobičnim kadrovima naglašavajući skučenost koju osjeća pod teretom iscrpljujućeg posla. Rediteljka Lila Aviles je na svom debiju savršeno kroz rutine glavne junakinje predstavila svakodnevnu jurnjavu sa kojom se spremačice suočavaju i njihovu marginalizaciju uprkos nemjerljivoj ulozi u ugositeljskoj djelatnosti. One su jedan od najvažnijih šrafova sistema hotelijerske djelatnosti i bez njih hotel ne bi mogao da funcioniše normalno, a iza njih se kriju ranjiva ljudska bića suočena sa ličnim problemima i strepnjama.

Leave a comment