Boccaccio ’70 (1964)

Antologija četiri italijanska reditelja po motivima Boccacciovog Dekamerona, osavremenjene i uklopljene u kontekst brzorazvijajućeg savremenog italijanskog društva; Uvodna prilča Mario Monicelija predstavlja Renza i Lucianu, par zaljubljenih radnica zaposlenim u industriji; ne mogu da konzumiraju svoju ljubav zbog rigidnih pravila da radnice ne smiju da se udaju i rađaju djecu. Trenuci koje pokušavaju da provedu zajedno razmjenjujući bilo kakvu nježnost, uvijek ostaju nedosanjani što zbog nedostatka ličnog prostora a što zbog pritiska sa posla. Oslobođenje koje im donosi otkrivanje istina nadležnima u fabrici ostavlja ih oboje bez posla, ali to je nova prilika za oboje da ostvare zajednički san. Potraga za poslom ih ostavlja u suprotnim smjenama i mimoilaze se da bi mogli sebi da priušte skromni stančić ali to je i svrha njihovog postojanja.

Druga priča Felinija prati Dr. Mazzuola, čednog puritanca koji se suprostavlja svemu što je nemoralno, ali postaje opsjednut djevojkom sa bilborda koja u izazovnjoj pozi nudi proizvod krajnjim konzumentima. Mazzuolov otvoreni rat nailazi na negodovanje svih iz okruženja a brzo se toliko optereti sa uklanjanjem bilborda da na sve strane vide djevojku koja je oživjela. U konačnom obračunu sa reklamnom industrija krajnji korisnik je žrtva vješto plasirane propagande jer više ne može da zamisli život bez Anite Ekberg, zanosne dame sa bogatim poprsjem. Što se više pojedinac opire reklamama to mu se one više uvlače pod kožu a jadni gospodin Mazzuolo je to saznao na teži način u prvom Felinijevom segmentu snimljenom u kolor tehnici.

Razmaženi grof Lech pokušava da zataška skandal u novinama koji govori o njegovom razvratnom životu a jedan od koraka je da privoli suprugom aristokratskog porijekla Pupu i da je ubijedi da stane na njegovu stranu uprkos činjenicama koje ga optužuju za preljubu. Pupa je svjesna teške situacije u koju je stavio bezobzirni suprug i odlučuje da završi sa starim stilom života u kojem je uvijek očekivala od nekoga da joj neko priušti svaku želju bez rada i truda. Djevojka odlučuje da želi da pronađe posao ali brzo uviđa da je sve to prolazni hir i da je spremna oprostiti suprugu nevjerstvo da ne bi odustala od svog komfornog života. Njen ‘posao’ kako je i ime priče je bespogovorno predavanje suprugu uz nadu da će se prema njoj bolje ophoditi. Dramski najzahtjevnija od tri priča uveliko se oslanja na glumački talenat Romy Schneider i Thomasa Miliana u režiji Luigi Viscontija.

Četvrta priča De Sice ujedno je i najkomičnija – vješti prevarant prodaje srećke za lutriju dobitni broj osvaja noć sa zanosnom Zoe (Sophia Loren). Karavanom putuju od grada do grada izvodeći istu tačku ali Zoe počinje da dublje razmišlja o nekom boljem životu od pukog prodavanja tijela zarad životarenja. U malenim mjestašcu nema većeg događaja i jednostavni seljani su apsolutno zaokupljeni izlačenjem pobjedničkog listića. Ovim ljudima je bitnija ideja o vođenju ljubavi sa tako zanosnom damom nego sami fizički čin, pa Zoe uspijeva da se izbori za vezu koja je sama odabrala – bez novčane nadoknade.

Čitav italijanski socijalni realizam do najsitnijeg detalja je rastvoren u raznovrsnoj antologiji – svi društveni staleži se spajaju ljubavnim problemima i finansijskim nedaćama. Zafivljujuća kinematografija kroz raskoš jedinstvenih setova, ogromnih ekipa statista, angažovanja vrhunskih glumaca i zadivljujuće fotografije u boji uz kompozicije velikih muzičkih majstora kao podloge ponosno predstavljaju sav filmski potencijal filmske Italije. Od realne drame i teških uslova za rad, preko fantazije uzrokovane vještom marketinškom kampanjom, do seciranja odnosa među predstavnicima ‘plave’ krvi i željama i čežnjama običnog građanina svi vape za pažnjom, ljubavlju i svojim sigurnim utočištem. Svi junaci vjeruju da su kovači svoje sreće i da im ona zasluženo sleduje, a stremljenje ka njoj je i ljepota življenja na jedinstveni italijanski način.

Leave a comment