Glas naratora / glavnog protagoniste zatičemo na raskršću puteva usred meksičke nedođije, u blizini gradića Colima. Malena nenaseljena varošica bitna je zato što je naratorova majka Juan Preciada rođena tu, a na samrti je sinu ostavila u amanet da posjeti svog oca, čovjeka po imenu Pedro Paramo. Sve u vezi ovog grada duhova je jezivo – od spržene zemlje neumoljivim sunčevim zracima do misterioznih žitelja koji kao utvare bauljaju između napuštenih kuća. Tanka je granica između razuma i ludila i ubrzo gubimo povjerenje u pouzdanost naratora, jer ni sam nema nit za koju bi se uhvatio, osim nejasnih glasova i preplavljujućih sjećanja na tragične događaje koji su definisali sudbinu ovog sela.
Nejasno je vrijeme zbivanja radnje, ali sitni detalji otkrivaju da se radi o Meksiku prije svih građanskih ratova koje su pokrenuli upravo najugroženiji seljani i zemljoradnici pogođeni nerazumnim zahtjevima alavim zemljoposjednicima. Skokovima iz jedne priče u drugu, prelaskom iz svijeta živih u svijet mrtvih reditelj i poznati kinematograf Rodrigo Prieto koristi priliku da prikaže pravu sliku i priliku seoskog Meksika koji se sprema da pretrpi brojne političko vojne prevrate. Najsnalažljiviji od svih je upravo naslovni junak koji je odlučio da u maloj sredini nečasnim metodama uništi svu konkurenciju i sam diktira pravila koja su ostali mještani prinuđeni da slušaju. Jednom riječju samoproglasio se gospodarom sudbina svih stanovnika nekad prosperitetnog i plodonosnog tla.
Skupo plaća cijenu junak Pedro Paramo svoga bogatstva dok priča prelazi sa naratora na istoriju mjesta i njene žitelje koje vlastelin smatra svojom svojinom. Razočarenje u ljubav donijelo mu je razočarenje i iscijedilo je iz njega svaku kap ljudskosti. Svi oni koje je upleo u svoju mrežu otimačine i prevare pojavljuju se kao neupokojene duše koje pojašnjavaju preminulom autoru kako je nekad perspektivni gradić pao na tako niske grane. Još jednom se potvrđuje univerzalno pravilo ‘kako činiš tako ti se i vraća’ i Pedru nikada ne uspijeva da doživi istinsku radost.
Puko siromaštvo je najniže društvene staleže tjeralo na razne kompromise na štetu sopstvene duše. Preživljavanje, želja za produženjem života ili bogatstva navela je ljude na nezamislivi grijeh, a svještenik Renteria, onaj koji dijele oproste i blagoslove na smrti od kojih zavisi mjesto zagrobnoh života najveći je grešnik od svih njih. Iskupljenje duše moguće je kupiti po pravoj cijeni. Upravo gotovo životinjska težnja za dominacijom i samoodržanjem učinila je od Pedra Parama okrutnog vlastelina kojem je jedino bitan sopstveni interes. U tako nezdravoj atmosferi ni od njegovog sina nemoguće je očekivati išta drugo. Generacijski ukorijenjeno zlo nastavlja da živi u njegovim žilama dok tragična slučajnost još jednom ne uspostavi prirodnu ravnotežu u univerzumu.
Drama potrage za roditeljskim korijenima pretvara se u transcendentalno putovanje kroz ulice koje pamte ljude koji su ih ispunjavali pjesmom, žamorom, ličnim sitnim ciljevima, podlim smicalicama. Ovi prašnjavi sokaci pustog grada natopljeni su krvlju nevinih, žrtvi prizemnih ciljeva onih koji imaju (mnogo) više od njih. Duše tih ljudi, nekada od krvi i mesa i dalje nastavljaju da žive za one koji znaju pažljivo da oslušnu i razumiju kontekstualno prostorno vremensko djelovanje koje je nesavršene junake potjeralo u vječni krug beznađa.
filmaginacija.blog 