Još jednom u centru pažnje, kao glavni motiv u filmu Osgood Perkinsa se nalazi Smrt. Famozni Kosač koji nasumice ubira svoje žrtve dok preživjeli ostaju da se češkaju po glavi i pokušavaju da uhvate bilo kakvu nit smisla, za koju bi razum mogao da se drži poslije neobjašnjivog gubitka. Nemogućnost spremnosti za suočavanje sa tako intenzivnim iskustvom sin Anthonya Perkinsa, oprkhan svojim ličnim teretom manifestuje kroz nešto bezsmisleno kao što je lutkica majmuna. Kada se jeziva igračka na navidavanje aktivira i drvene palice u njenim rukama dodirnu doboš nemile smrti se događaju ljudima koji je okružuje. Može li nasumičnije i teže za prihvatiti, a naročito za uznemirene blizance koji rastu bez oca koji je napustio njih i majku?
Bill i Hal su dva potpuno suprotna blizanca – stariji je i starmali i dobro uklopljen dok je mlađi ujedno i narator onaj koji ne može da izađe iz sijenke svog brata. Hala zlostavljaju u školi a ni situacija nije bolja ni kod kuće gdje ga surovi brat dodatno ubija u pojam. Smrt u njihovom životu došla je sa igračkicom majmuna a momci su odmah shvatili da se radi o nečem mnogo ozbiljnijem od puke igračke. Ono što dožive momci u ranoj mladosti ne bi trebalo nikome da se desi ali jednostavno, to je život u svojoj banalnoj jednostavnosti. Svi jednoga dana moramo umrijeti a Smrt nas i dalje uspijeva uhvatiti nespremne. Bilo da je riječ o gubitku roditelja, brata ili sestre, supružnika ili djeteta sva težina nestanka voljene osobe ostaje onome ko ih nadživljava.
Psihički još uvijek nezreli blizanci imaju različite za suočavanje sa smrtnošću i takva vrsta tragedije im neizbježno određuje tok života. Ne treba od silnog šoka i originalnim bizarnim nezgodama prilikom kojih umiru voljeni u njihovom životu zaboraviti da nemaju oca koji bi im pomogao da se suoče sa stvarnošću.
Odlučnost reditelja da promijeni ozbiljni scenario koji je imao pred sobom ispostavlja se ključna: ‘Ljudi oko majmuna umiru na bizarne načine. Ja sam ekspert za to. Oba moja roditelja su umrla na lude načine sa naslovne strane. Proveo sam život oporavljajući se od toga i osjećajući se loše. Personalizujete tugu – zašto se ovo meni događa?. Ali kao stariji shvatiš da se ovo sranje dešava svima. Svi umiru i mislio sam da je najbolje prići toj ideji s osmijehom.’ (Dobro je imati Osgooda na umu njegove riječi ako se neko odvaži za novu ekranizaciju Dylana Doga XD)
Za razliku od proceduralne drame mračnih tonova kakav je Longlegs demonska igračka ovoga puta prikazana je na crnokomični način uz mnoštvo ukusnih kempi elemenata koje otkrivaju originalnost rediteljevog izraza. Bespotrebni splatter je spekatularan i najraznorsnije nasumične smrti nadmašuju očekivanja horor obožavatelja. U igračkici majmuna spakovana je osim smrtnosti i metafora tereta smrti koju kada živi spoznaju nikada ne mogu da se otresu, jedinstvena vrsta boli koji niko drugi ne može razumijeti osim njih samih.
filmaginacija.blog 