Uspješnom hirurgu Jack Rowanu se život mijenja iz korijena nakon tragedije koja je zadesila njegovu djevojku, poznatog top modela Lynn (Sue Lloyd). Na psihodeličnoj žurci u Londonu 60ih kod Mikea, fotografa sa kojim sarađuje nesrećna žrtva umorni doktor pravi ljubomornu scenu, ulazi u fizički sukob sa slatkorječivim fotografom, a sve to se (bukvalno! XD) obija o glavu njegovoj djevojci kada joj užareni reflektor padne na lice, uništvivši joj navrjedniji atribut – zadivljujuću fizičku ljepotu.
Vođen grižom savjesti doktor predano radi na studiji koja bi mogla rekonstruisati djevojčin nekadašnji lik, ali svi eksperimenti sa transplantacijom žlijezde mrtve osobe daju samo kratkotrajni rezultat. Sledeći korak na koji se odvažuje zastranjeni junak kojeg tumači nenadmašni Peter Cushing se kosi sa svim doktorskim načelima, jer pokus želi nastaviti sa žlijezdom žive djevojke. Kada počini gnusni zločin i odrubi glavu žrtvi koju je sam izabrao kasno je za povratak na pravu stazu i sve dobre namjere padaju u vodu. Kolega mu uludo dobronamjerno pokušava skrenuti pažnju na etički problem sa igranjem sa prirodnim zakonima ali je do manijakalnog doktora vođenog ljubavlju teško doprijeti, što rezultira uzbudljivim, krvavim finalnim okršajem.
Inovativna rješenja rukovanja sa kamerom i zanimljivom montažom živopisna fotografija predstavlja jednu zaboravljenu eru divljih hipi žurki i opsesije koja vlada beat kulturom. Doktor svoje neuklapanje i trku za ljepotom plaća skup a njegova supruga je pravi zlikovac u priči koja ne odustaje od svog fizičkog izgleda pa makar i gazila po leševima nevinih djevojaka. Prisustvo bandita iz komune donosi podzaplet sa home invasion elementima i bizarna priča dobija još bizarniji zaokret.
U tipičnom eksploatacijskom maniru miješanjem žanrova reditelj Robert Hartford-Davis želi da učini interesatnim priču za širi bioskopski auditorijum, što, nažalost dovodi do razvodnjavanja prvobitne poruke o čovjekovom poigravanju sa zakonima prirode. Naslov koji nije ni prinijeti kultnim klasicima kao što su Les Yeux Sans Visage, Awful Dr. Orloff, pa ni Scalpelu, ali koji svojim autentičnim vizuelnim identitetom eksplozivnim bojama i autentičnom modom hipi stila pokazuje da britanska kinematografija ima mnogo toga da ponudi eksploatacionom žanru. Glave u kesi, divlje žurke, ruralni krajolici pokraj okeana, moderni laser za operaciju su samo neki od elemenata koji nadoknađuju scenarijske propuste i zadovoljaju sladokusce sa izraženom sklonošću ka diskutabilnoj kinematografiji. Lijepo je vidjeti Petera Cushinga van tipične Hammer Film zone komfora kako juri za žlijezdama opčinjavajućih djevojaka ne bi li omogućio drugi život svojoj voljenoj.
Detaljni prikaz hiruških zahvata nadomješta izostanak velikog broja žrtava zajedno sa postepenim ludilom jadnog doktora pritisnutog teškim bremenom obećanja datog ljepotom opterećenoj partnerki. Orkestar koji izvodi muziku stvara misterioznu loungy atmosferu koja savršeno dočarava eru u kojoj je film nastao. Dvosmisleni kraj unosi zabunu u jasno zaokruženu tragediju ali prema riječima glavne zvijezde došlo je do kreativnih razmirica među članovima filmske ekipe. Da li je sve što se desilo samo neizbježni niz događaja koji će uslijediti ili je sve plod mašte hirurga opterećenog poslom?
filmaginacija.blog 