Pisac sa kreativnom blokadom izolovan u svom stanu pokušava da probudi uspomene na djetinjstvo uz fotografije iz kutije i adekvatnu muzičku podlogu. Jedna od protivpožarnih uzbuna tjera Adama napolje odakle posmatra Harrya koji ne vidi potrebu da se evakuiše, pa makar se radilo i o pravom požaru. Glavni junak je na početku previše oprezan da bi spustio gard ali sve se mijenja kada počne dublje da tone u sopstvenu podsvijest da bi pronašao inspiraciju za svoje književno djelo.
Iz ugla pisca svjedočimo karakterizaciji roditelja koji su godinama i likom mlađi od samog pisca povratnika rodnoj kući, što ne umanjuje prisnost sa kojom ga majka i otac dočekuju. Dok im govori o svom životu spušta gard i upušta se u odnos sa Harryem koji voli alkohol i buran provod u diskotekama. Nakon površne tjelesne satisfakcije odnos se produbljuje dubokim iskrenim razgovorima o osjećaju pripadnosti queer zajednici, outovanje i kako težina sopstvenih izbora nastavlja da pritiska pojedinca.
Harry je naišao na ravnodušno prihvatanje svoje porodice dok Adam nije dobio šansu da povede nijedan sličan razgovor sa svojim roditeljima, što objašnjava njegove zamišljene razovore sa ocem i majkom u kojima po svojoj duši da bi prisjetio likova svoje primarne porodice koji su ga tako naglo napustili sa 12 godina usled tragične saobraćajne nezgode. Da bi mogao da se pomjeri sa mrtve tačke u kojoj je već dugo vremena mora se vratiti u prošlost i svesti račune, rastati se sa svojima a staviti im do znanja da su neraskidivi dio njega. Prava ljubav koju ostvaruje sa Harryem ima iscjeljiteljsku ulogu ali dolazi previše kasno jer se mimoilaze tajminzi u kojem shvate da ne mogu jedan bez drugoga. Adamov život postaje bogatiji za još jednu nezamislivu tragediju sa smrtnim ishodom ali može da kroči dalje, u neki bolji svijet, živjevši u znanju da može da bude voljen i da su ljudi koji mu znače zajedno na onom svijetu.
Tok svijesti pisca ispunjen fantazijskim elementima savršeno je prikazan u razgovorima sa mladolikim roditeljima a svaki dijalog između ljubavnika je ispunjen čistotom i iskrenošću koja razara barijere obojice i ujedinjuje ih u spoznaju prave ljubavi. Izostanak srećnog kraja zapravo je šamar realnosti života u kojem ništa nije onako kako planiramo. To je i jedina stvar koju pojedinac može da uradi povodom svoje prošlosti: da se vrati u period svoje mladosti i da kaže mladom sebi da sva osjećanja koja u njemu haotično kuljaju se normalna i prirodna.
Hemija između Harrya i Adama je nesporna i glavni junaci u slatkim čijukanjima kakvo mogu samo da razmjenjuju zaljubljeni parovi otvaraju dušu jedan drugome i pružaju šansu da konačno budu srećni. Ožiljci iz prošlosti i posljedice destruktivnog stila života ipak ovu sreću naglo skraćuju ali jednom kada Adama shvati da zaslužuje da bude voljen i srećan, Harryev nagli odlazak ne djeluje tako tragično.
Snažni prisutni biografski elementi pojačani su i izborom rodne kuće za lokaciju kuće Adamovih roditelja. Muzika je veoma intiman element i trake su pažljivi izbor upravi samog reditelja Andrew Haigha. Prema njegovih riječima naročito značajna je pjesma od Franke Goes to Hollywood – Power of Love: ‘Ideja da sam volio tu pjesmu kao queer jedanaestogodišnji klinac u predgrađu Londona i da mogu da je stavim godinama kasnije u filmu nešto što nisam mislio da je moguće. Sada govorim otvoreno o svojoj seksualnosti, snimam film queer sadržaja, opet, i to sam mislio da je nemoguće. I u vezi sam, što je još nešto za šta sam mislio da je nemoguće. Je*iga, staviću tu pjesmu na kraju filma pa makar se nikome ne svidjela. Nije postojala šansa da to ne uradim.’
filmaginacija.blog 