U prigradskom naselju tim geodeta pod nadzorom zvaničnih vlasti studiozno ispituje uzroke erozije koje su evakuisale stanovništvo. Monotoni posao obavljaju profesionalno a slobodno vrijeme provode uz alkohol i ni po čemu posebne dijaloge. Tek kada glavni junak Xia Hao prilikom ispitivanja terena nailazi na pustu, u žurbi napuštenu školu, pronalazi dnevnik dječaka Xia Haoa i priča se seli u prošlost na dječaka i njegovu grupu. Da li se radi o prisjećanju u prošlosti nikada nismo sigurni jer djeca prođu pored usnulih geodeta jasno ostavivši fizički dokaz svog postojanja.
Djeca kroz svoju prizmu percipiraju obećani urbanistički bum i rušenje starih kuća koje će da ustupe mjesto futurističkim soliterima i brzoj željeznici. Raspon dječijih emocija je širok a reditelj se ni ne trudi da nešto razriješi kroz linearnu radnju na koju je publika navikla. Prve avanture bez roditeljskog nadzora, prva ljubavna iskustva i sve ostalo što donosi lakoća djetinje bezbrižnosti. U društvu su i djevojčice od kojih mu jedna postavi zagonetku koja se ispostavlja kao važan detalj u zbunjujećem arthouse mozaiku. Čitav kvart koji je trebao da bude dom velikom broju ljudi nije uspio da otjera sve ptice koje se tu nalaze i u scenama je sveprisutan živi ptičiji cvrkut.
Čestitost dječije misli reditelj nikada ne dovodi u pitanje a isto prikazuje klince kao ružne nus pojave zanemarivanja prirode – kroz uništavanje rijetkih ptičijih gnijezda. Ogroman je priliv novca u metropole pa je očekivana i nagli rast prigradskih naselja na štetu majke prirode. Stanovništo namamljeno u građevine izgrađene na zemljištu sa podvodnim rijekama prinuđeno je da se suoči sa gubitkom domova a djeca, nažalost, kao krajnje žrtve spoznaju na teži način kratkotrajnosti sreće i prolaznosti zadovoljstva. Problem konstantne gradnje pod okriljem napretka mijenja teren do nepreznonavanja ne ostvavši ljudima koji tu žive čak ni uspomene za koje se mogu uhvatiti.
Dva preplićuća prikaza vremena ne vode gledaoca ni do kakvog logičnog zaključka ili razrješenja ali to nikada nije ni bila namjera već introspekcija stvarnosti kroz oči običnih ljudi koji nikako ne utiču svojim djelima na radnju. Misaoni procesi koji se odvijaju u junacima su bitniji od fabule kao i mjesto na koje oni stižu.
Izvor kinematografske vrijednosti leži upravo na rediteljevoj sposobnosti da pripovijeda priču a da je ne razrješava. Egzatkni posao kao premjeravanje zemljišta je nezahvalno za karakterizaciju a čak mu i to uspješno mu polazi za rukom jer jer lako poistovjetiti sa uobičajenim muškim društvo sa svojim rutinama a još lakše sa stanjem djeteta neopterećenog brigama i ozbiljnim problemima.
Djeca glumci su na visini zadatka i ta zamka je uspješno izbjegnuta. Gledalac nakon projekcije nije siguran da li je gledao egzistencijalnu dramu sa jako naglašenim umjetničkim elementima ili unikatni naučno fantastični svijet u kome se prepliću prošlost, sadašnjost i budućnost. Dva mlada ornitologa u potrazi za rijetkom plavom pticom vide djecu dodatno komplikuju ionako zamršene paralelne narative.
filmaginacija.blog 