Slums of Beverly Hills (1998)

Viv je, kao i većina tinejdžera, nezadovoljna svojim tijelom i promjenama kroz koje prolazi sredinom 70-ih u Los Angelesu. Grudi koje su joj naglo porasle je stavljaju u centar (ne)poželjne pažnje muškog svijeta a ona odrasta u porodici okružena muškarcima. Srednje je dijete Murraya koji sa 65 godina nije u cvijetu mladosti. Stariji brat Ben voli da maltretira svoju sestru jednako kao što voli i mjuzikle za koje pokušava da dobije ulogu na audicijima, a tu je i najmlađi brat Ricky, još jedan muškaraca da potpuno brojčano nadjačaju isfrustriranu tinejdžerku.

Tata Murray svoju porodicu pokušava po svaku cijenu da ostavi u otmenom naselju Beverly Hills, često se seli kada ne može da plati kiriju i pokušava da se ogrebe za novac svog bogatog brata Mickeya. Mickey ima svojih problema sa neobuzdanom ćerkom Ritom i splet okolnosti dovodi rasijanu Ritu u porodicu Abramovitz, koja za finansijsku nadoknadu treba da izvede problematičnu, uskoro tridesetogišnju razuzdanu djevojku na pravi put.

Svaki dan za oca je nova borba za novac, makar to značilo pronalaženje novog smještaja upitnog kvaliteta ili izlazak sa imućnom udovicom Doris koja bi pronašla partnera sa kojim bi se skrasila, jer je već dva muža sahranila. Tegobe odrastanja dodatno su otežane uvrnutom disfukncionalnošću nomadsko jevrejske porodice koja na blef obitava u bogatim miljeima Los Angelesa, a i Rita svojom ekscentričnošću unosi savršenu protiv-težu tupavoj muškoj energiji. Rita pohađa školu za medicinske sestre na nagovor strica dok pokušava da saopšti momku da je u drugom stanju. Mlada Viv je zadužena da starija, na papiru odgovornija Rita ne odluta sa puta a tu joj pomaže komšija simpatija, mladi diler trave Eliot.

Prirodnost scena i bizarna uvrnutost dolaze iz scenarija sa biografskim elementima, ono što će krasiti opus talentovane rediteljke Tamare Jenkins tokom cijele karijere, uz naravno, jake izvedbe vodećih uloga, krema holivudskog glumišta. Alan Arkin dominira svakom scenom kao pretjerano ozbiljni Murray dok Marisa Tommei i Natasha Lyonne potvrđujuu svoj glumački potencijal. Bizarni likovi koji okupiraju svijet Abramowitza su tvorevine društva; oni jednako igraju važnu ulogu u priče čime rediteljka daje kompletnu sliku jednog klasnog uzdignutog društva u odnosu na ostatak Los Angelesa. Kosturi u ormaru su jednako zastrašujući kao u svakoj porodici, a gdje ima ljubavi, razumijevanja i tolerancije lako je pronaći i način na se prebrodi svaka poteškoća.

Iz muškog ugla je teško razumjeti komplekse koje djevojke vuku zbog velikih grudi. Osim problema sa leđima djevojčice od malih nogu na sebi osjećaju poglede perverznjaka raznih uzrasta. Natasha Lyonne je bila uzbuđena što je za potrebe uloge trebala da nosi vještačke grudi, ali je na insisitranje rediteljke debitantkinje morala da ih nosi cijelih 24 sata, nakon čega joj je splasnuo entuzijazam.

Drama sa crnokomičnim elementima kojom se autorka predstavila filmskom svijetu prepuna je originalnih scena koje gradacijski postaju sve luđe i upečatljivije uz eksplicitnu golotinju (korištenje tjelesnih dublerki umjesto glavnih junakinja), neprikladne šale i tjelesni humor. Žena je prikazana u inferiornom položaju u odnosu na muškarce odgojene uz rasističke, mizogine ideologije. Na damama je da pronađu način da dođu do svog glasa a to često dovodi i do žmurenja na brojne šovinističke ispade i to od najbližih članova porodice.