Zgrada u kojoj se nalazi bioskop za odrasle je ujedno i mjesto stanovanja i izvor prihoda za porodicu Pineda; dok se članovi brojne familije kreću spiralnim stepenicama i zatamnjenim, uzanim hodnicima kamera ih prati i voajerski nas uvlači u jedan prosječan dan oronulog objekta koji toliko puno znači ljudima iz različitih razloga.
Glava porodice je teta Flor koja iščekuje završetak parničnog postupka protiv supruga koji je vodio dvostruki život i ima porodicu zbog koje ju je i ostavio. Nayda ne bi željela da joj otac bude zatvoren zbog majkine ideje o osveti a i ona ima svojih problema – prikrivenu vezu sa Rolandom, momkom koji radi za projektorom dok je suprug zadužen za upravljanje malim barom i restoranom u objektu. Tu je i mladi umjetnik Alan koji radi na održavanju zapuštenih prostorija i njegova trudna djevojka Merly. Momak ima čir na dupetu što je veoma nesuptilna metafora za maltretiranje koje mu predstavlja bavljenje porodičnim poslom, a dijete na putu je tu da dodatno zakomplikuje situaciju i oteža ionako tešku egzistenciju. Najmlađi članovi su Jewel koja treba da upiše fakultet i radi na kontroli karata i Jonas koji bezbrižne dane djetinjstva provodi po prostorijama u kojima muškarci glasno nude seksualne usluge iz naslova filma.
Bioskop igra važnu ulogu u životima njegovih posjetilaca i vlasnika. Za vlasnike je prijeko potrebni izvor prihoda, a iz dijaloga zaključujemo da je biznis imperije porodice Pineda u padu i da su u, ne tako davnoj prošlosti u svom posjedstvu imali tri takva bioskopa. Posjetiocima tamni hodnici i sala obasjana svjetlom velikog ekrana predstavljaju jedinu sigurnost i priliki da udovolje svojim seksualnim nagonima. Stepenice bioskopa djeluju transformacijski, pa zaposleni u bioskopu sa jednog nivoa prelaze na drugi iz stana na posao u svega nekoliko koraka. Tako i osude društva ostaju na dnu stepenica dok pojedinci koriste svoju šansu za malo ljubavi i tjelesnih užitaka. Mnogima od njih to oronulo mjesto je jedina prilika da dođu u kontakt sa svojom pravom prirodom što je rediteljev jedinstven način da prikaže težak položaj pripadnika LGBTQIA+ zajednice. U hodnicima se kriju i mračne tajne porodice – bilo da se radi o poligamiji, preljubi, neželjenoj trudnoći ili hirovitom fizičkom odnosu na meniju bioskopa je sve servirano.
Realizmu teme koju obrađuje drama koja se odvija u periodu od 24 sata doprinose i drhtavo kretanje kamere, dugački kadrovi i minimalistička montaža kao i naturalistički pristup koji ne uljepšava ni stvarnost junaka, ni same junake koji su svi obični ljudi sa svojim dobrim i lošim osobinama. Brojne eksplicitne scene izmamile su pohvale većine kritičara za rediteljevu hrabrost da naslika stvari onakvima kakve jesu. Težak položaj momčića koji nude ‘serbis’ (uslugu) je uzrokovan pukim siromaštvom a u pojedinim slučajevima i željom za lakom zaradom i užitkom proisteklim iz osviješćene seksualnosti.
Slika stvarnosti nije do kraja surova zato što ostaje nada prikazana sa tetka Flor iza blagajne u čvršćoj kontroli rada bioskopa i Alanov odlazak u bijeli svijet kontra religioznoj povorci je još jedan od nesuptilnih načina da se naglasi želja za ličnom borbom, makar to značilo kontru društvenim ili porodičnim normama.
filmaginacija.blog 