Kult popularnih ličnosti krajem prošlog vijeka doživio je uzdizanje na dotad nezapamaćenih visina – paparaci novinarstvo i pristupačnost video kamerama izlagao je zvijezde na tacnu na način kakav do tada nije viđen. Privatnost i diskrecija izgubili su na važnosti a sa njihovom odlaskom pojavila se i nova vrsta obožavaoca – ostrašćeni ludaci opčinjeni likom i djelom poznate osobe koju proganjaju iz fanatične neuzvraćene ljubavi. Upravo jedan od takvih fanova daje uvodnu riječ kao narator, uvevši nas u priču retrospetkivno, a do krajnjih granica uznemirenog psihopatu ni (manje ni više) igra sin velikog Jacka Nicholsona..
Paul je zaluđen za pop divom Sofijom i želi sa njom da se vjenča. Toliko je pomračena njegova svijest da ne može da razazna djevojku iz svojih snova i njenog tjelohranitelja, pa na nesrećnog Williama projektuje svoju opsesiju i zariva mu nož u slezinu. Pola godine kasnije odbjegao iz mentalne institucije sa prijateljicom Penelope i uz pomoć J.H.-a, ne pretrjerano pametnog prijatelja iz djetinjstva kreće da realizuje svoj dijabolički plan. Korijeni njegove ludosti nikada nisu do kraja razloženi – jednostavno pred nama gledaocima se nalazi nestabilna ličnost koja nije naučila da odgovara za svoje postupke. William dobija novu priliku za život ali odlučuje da i dalje do kraja ostane posvećen svojoj profesiji uprkos molbama zabrinute maloljetne ćerke, koja i sama zna sa kakvom vrstom manijaka se suočava.
Sofia, sa druge strane je razmažena diva i ima problem da uspostavi odnos sa normalnim svijetom. Veza sa NBA zvijezdom Rhodesom njena je karta za izgradnju imidža obične djevojke, ali muškarac brzo shvata da je samo instrument u rukama njenog menadžmenta, iako kvalitetno provode vrijeme zajedno. Očigledna je inspiranost Sofijinog lika Madonnom i košarka manje ekstremnom verzijom Dennisa Rodmana. Vrlo brzo par završava odnos raskidom, a na njihovu žalost, taj se trenutak poklapa sa Paulovim dijaboličnim planom. Tragedija koja je zadesila odbjeglog ludaka se desila baš na Sofijinom koncertu i zbog nespospobnosti suočavanja sa činjenicama, što potvrđuje psihičku labilnost utemeljenu u realnoj traumi.
Strana psihički oboljelih antijunaka nikada do kraja ne ostaje temeljnije razrađena, te publici samo ostaje da uživa u prekomjernoj ludosti trojca zlikovaca – Paula, Penelope i J.H.-a. Priča nikada ne uzima sebe za ozbiljno i reditelj Jimmy Warden u svom debitantskom ostvarenju nastavlja da boja priču satiričnim elementima. Nakon scenarija za Cocaine Bear koji je dostigao svjetsku popularnost on nastavlja sa svojom dobro oprobanom formom, spajajući komično, krvavo i bizarno.. Junacima možda nedostaje dubine ali je sve nadomješteno ležernim pristupom pitkoj fabuli. Izmještanje priče u poslednju dekadu prošlog vijeka ima za cilj približavanje mladima jednog kempi / razuzdanog perioda dok starije publike igra na nostalgičnu karta.
Filmski elementi su besprekorni naročito kada se doda i originalna i birana muzika tog perioda. Režiser koristi vizuelne metafore (naborano staklo, isprekidani kadrovi kroz objektiv kamere) kako bi dočarao fragmentisanu psihu glavnog junaka, a boje retro dekora i kostima stvaraju ironičan kontrast njegovoj mračnoj svijesti. Glamurozni par muzička diva Sofia – nba zvijezda Rhodes (trejdovan u Nuggetse lool) donosi površinsku eleganciju, ali upravo njihov karikirani odnos naglašava otuđenost savremene slavne kulture.
Ostaje utisak da je u raskošnijem scenariju dopadljiva Samara Weaving mogla još da pridoda ulozi razmažene dive – ovako njeni pogledi ka neobičnim svatovima pojačavaju grotesku. Iako se radnja vrti oko nasilne opsesije i medijske histerije, „Borderline“ ne zaobilazi dublje pitanje – koliko smo sami odgovorni za granice svoje privrženosti i percepcije stvarnosti i šta tražimo od društva u kojem živimo, a šta zahtijevamo od sebe samih? Tipično srećni kraj narušavaju facijalne ekspresije Paula koji pokazuje svjesnost svojih djela i osjeća grižu savjesti za svoje unutrašnje nemire koje je projektovao ka Sofiji i ljudima oko nje.
filmaginacija.blog 