Tata pokušava sinu da dočara ljepotu surfovanja dok se primiču plaži, u kraju gdje je i otac živio u najranijoj mladosti. Jarko blješteće sunce se odbija od sunčevih talasa i zasljepljuje čak i sa zaštitnim staklima – ti šljašteći trenuci su momenti retrospekcije neimenovanog glavnog junaka koji naizmjenično vidi sebe, pa nepoznatog davljenika u vodi uz neumitno pljuskanje talasa o obalu. Idealno vezivanje oca i sina je prinudno, jer je na tatinu inicijativu sin izostao iz škole i očigledno je da u povratku mjestu iz djetinjstva želi spasiti ostatke svog života.
Na pješčanoj plaži sa razglednica lokalci nisi tako gostoprimivi prema strancima, pa ocu i sinu stavljaju do znanja da su nepoželjni. Grupa surfera koja sebe naziva Bay Boys samoproklamovano sprovodi zakon predvođena harizmatičnim vođom Scallyem (RIP McMahon). Njegova filozofija neraskidivo povezuje patnju i surfovanje i tvrdi da jedno bez drugog ne postoje. Jedini prijatniji kontakt sa mještanima Surfer uspostavlja sa beskućnikom prema kojem se mještani jednako loše ophode. Od njega saznaje da su surferi biznismeni, vlasnici nekretnika u okolini koji daju sebi oduška pred Božić, naravno na grbači siromašnijih od sebe.
Prepreke na koje nailazi neimenovani junak, jednostavno nazvan surfer otkrivaju originalnu australijsku negostoljubivost prema strancima – kako prirodnog terena tako i ljudi koji ga nastanjaju. Svaki trud mu ostaje nenagrađen i nadljudski napori da poveća zaduženje u banci da bi kupio kuću iz djetinjstva i u njoj objedinio svoju porodicu ostaju samo puki ideal, jer pod jarkim suncem sve se suši, spaljuje i pretvara u prah. Tako je i u svijetu u kojem dominiraju muškarci – ako ne satreš svoju konkurenciju i dograbiš ono što smatraš da ti sleduje cijeli život prođe u iščekivanju tog savršenog talasa.
Zatvorena zajednica surfera je svojevrsna kritika elitizma i neprijateljski odnos prema turistima naglašava problem stvaranja zatvorenih društvenih krugova. Čovjek koji je veliki dio djetinjstva proveo na jednom mjestu odseljavanjem gubi pravo da to mjesto smatra svojim, čime se vraća zastarjeli pogled na vlasništvo – ja ga koristim, moje je ili kapitalistička verzija ja sam ovo platio, a ti se gubi negdje drugo. Dehumanizacija savremenog poretka i spremnost na prihvatanje nametnunih kompromisa koštali su glavnog junaka dostojanstva. Ali u bijeloj mrlji blještavila uspijeva da razazna svoj život i da sopstvenim izborima može biti drugačiji od onih koji nameću limitirajuća pravila.
Priča o modernom zapadnom Sizifu koji svoj kamen kotrlja uzbrdo dobija i misteriozni element. U haucinogenim odbljescima svijesti Surfer vidi sebe kao beskućnika čime priča dobija na slojevitosti psihološkom karakterizacijom glavnog junaka koji ispuštajući niti stvarnosti osvještava odnos sa svojim tragično preminulim ocem. Upropašteni starac živi u automobilu gubi razum jer ne može da izbori pravdu za svoga sina i tada po prvi put može da shvati nesrećnu smrt svoga oca. Upravo ta ambivalentnost uvećava dubinu priče a sjajni Nicolas Cage je u poznoj karijeri shvatio da mu najbolje leže uloge labilnih sredovječnih muškaraca.
Naslov očarava bijelom vrelom svjetlošću australijske obale koju snima širokougonim fokusom, a minimalistička, eterična muzika skladno se miješa sa šumom mora i stvara atmosferu preispitivanja egzistencije i potrage za izgubljenim vremenom. Nicolas Cage koristi svaki mišić lica kako bi ispričao neizgovorenu priču o krivici i izgubljenom očinstvu. Njegova tišina govori više od riječi, posebno u interakcijama s beskućnikom čija sudbina prikazuje mračnu stranu kapitalističke pohlepe. Sporedni likovi, poput dopadljivog Scallyja ponekad djeluju karikirano, ali služe kao kontrast glavnom junaku čija unutrašnja borba daje filmu emotivnu dubinu. Ritam filma, izmjena paralelnih refleksija i naglih udara talasa, bolje od riječi dočarava unutrašnje oluje kojima pokušava da se probije titularni Surfer reditelja Lorcana Fineganna
filmaginacija.blog 