Dry Martina (2018)

Kabare tačka koju izvodi zavodljiva brineta se završava naglim napuštanjem sale sa sve mikrofonom u ruci, a tekst pjesme koju izvodi naslovna junakinja govori o razočarenju u bivšeg koji je otišao sa drugom, starijom ženom. Pop zvijezda je ćerka poznatije i bolje pjevačice Juliane, oduvijek je pokušavala da pobjegne iz njene sijenke. U njenom životu sve vene – od pjevačkog talenta i karijere koja se svela na par nastupa, preko prolaznosti fizičke ljepote; oca u komi kojeg održavaju doktori na aparatima do usahlog seksualnog nagona. 

Svijet oko Martine se suši, skuplja, smežurava a ni sama nema ideju kako da izađe iz krize u koju se zadesila. Pri svemu ima mačku u tjeranju koja kao da joj na nos nabija nagonsku sklonost ka razmnožavanju. Promjena u životu se događa kada upozna Franciscu, fanatičnu obožavateljku koja je doputovala iz Santiaga u Buenos Aires da bi joj rekla da imaju zajedničkog oca i da je ona plod burne avanture iz mladosti u glavnog gradu Argentine. Nadmena i cinična Martina bi sve to odmah odbacila sa lakoćom da nije osjetila hemiju sa Cesarom, momkom od Fran sa kojim provodi burnu noć i odlazi u Santiago u jurnjavi za još uzbudljivih orgazama.

Veliku ulogu u kreiranju prirodnih junaka i realističnih dijaloga ima jezička diskrepanca između argentinske i čileanske verzije španskog jezika odnosno različitosti u načinu izgovaranja određenih glasova i drugačijim žargonskim značenjima istih riječi. Žitelji Buenos Airesa su poznati po svojoj neposrednosti sa naglašenim sarkazmom i ironijom u humoru. Sa druge strane čileanci su poznatiji po suptilnijem, manje direktnom humoru.

U potrazi za načinom da probudi uspavani libido u Čileu naslovna junakinja uči da izmjesti tačku gledišta i stvari sagleda iz drugog ugla. Promjena percepcije i odbacivanje opterećujućih predubjeđenja je neophodna da bi se došlo do zahtjevnog unutrašnjeg bića, glasa iznutra koji se uvijek javlja da potvrdi ispravnost ličnih izbora. Martina je predugo bila u srećnoj vezi koja je jednostrano prekinuta i toliko očajnički želi da pronađe ponovo svoj identitet i samopouzdanje iz mlađih dana da u svojoj sebičnosti i samoživosti otima (bivšeg / sadašnjeg / it’s complicated) momka psihički nestabilnoj djevojci koja tvrdi da joj je sestra.

U iščekivanju DNK rezultata djevojke provode vrijeme zajedno i bolje se upoznaju. Fran ima ljubavnika, tamnoputog studenta književosti i repera Sama sa kojim ima savršen seks. Martina je uvijek samo razmišljala o sebi i željela uvijek ono što ne može da ima, pa i na mali djelić trenutka poželi da ima i Sama koji je ludo zaljubljen u Fran. U ekvatorijalnim zemljama okupanim suncem kao što su Čile i Argentina pogled na seksualnost i vezu  je otvoren pa ne iznenađuje sveprisutni erotski naboj, naročito u dugim scenama introspekcije sa senzualnom, provokativnom Martinom koja u površnim odnosima pokušava da utoli seksualni nagon i da poslije duže vremena osjeti bilo šta što bi je trglo iz depresivne letargičnosti. 

Fizički odnos koji ima sa Cesarom je čisto fizički a prelomni trenutak kada se na njegovo insistiranje Martina otvori, i u iskrenom monologu, dramskoj kulminaciji otvoreno priča o svom bogatom ljubavnom životu je ujedno i trenutak koji tjera muškarca na povlačenje. Znatno je teže ostvariti smisleni, odnos sa partnerom od pukog prolaznost fizičkog čina ljubavi i Martinino otvaranje i izlaganje ostaje nenagrađeno. U pukoj jurnjavi za komadom mesa ostvaruje duboki i iskreni kontakt sa Fran i njenim ocem i iako ostaje sama reditelj nagovještava promjenu da se u Martini koju je fenomenalno dočarala zavodljiva Antonella Costa počeo buditi usnuli nagon.

Leave a comment