Pecaroš u ruralnom dijelu Koreje kraj rijeke uživa u zadivljujućem predjelu ili se samo tako čini zato što je Japanac, kako ga ostali zovu glavni krivac za sve što je pošlo po zlu u zabačenom selu. Dnevnu rutinu ne pretjerano bistrog a i drugih vrlina lišenog glavnog junaka Jong Gooa prekida dvostruko ubistvo i polusvjesni okrvavljeni počinilac. Djelo je pripisano dejstvu divljih pečurki koje su pronađene u kući ubice. Međutim, odmah se dešava i novo dvostruko ubistvo a tragovi ponovo vode ka Japancu.
Praznovjerni lokalni policajci i seoski mještani razglabaju o potencijalnim teorijama koje se kriju iza gnusnih zločina i što više pokušaju da racionalizuju događaje to ih je nemoguće obraditi razumom. Svjedok tvrdi da je vidio čovjeka u gaćama kako u šumi jede lešinu jelena a to budi sumnju kod sporog ali pravde željnog policajca. Na jednom od mjesta zločina Jong Goo vidi djevojku koja svjedoči o načinu na koji su počinjena ubistva ali vrlo brzo nestane a zatim i sam vidi humanoidno biće iz šume. Iza početnog čina pecanja se krije mnogo mračnija simbolika, jer entitet kroz tijelo Japanca peca duše nedužnih i svih onih koji su spremni da zagrizu metaforičku udicu.
Ubrzo i njegova ćerka Hyo Jin ispoljava čudno ponašanje i na njenoj koži se pojavljuje osip koji su sve žrtve i počinioci imali. Da li se radi o nekoj zaraznoj bolesti ili o zlodjelu neživog bića u ljudskoj formi je glavno pitanje koje se postavlja u prvoj trećini filma. Razum ne dozvoljava mašti da preovlada i čudne stvari koje čuju i znaju o Japancu ostavljaju po strani sve dok ne postane umiješano dijete. Tada policajci odlučuju da se otvoreno suoče sa strancem oko kojeg kolaju glasine da je sam đavo što je najveća greška koju su mogli da naprave jer otvoreni rat sa gospodarom demona, oličenjem čistog zla je unaprijed osuđen na neuspjeh ljudske strane. Fotografije žrtava mrtvih i živih uz prisustvo oltara sa jarećim glavama ne uliva povjerenje i prezumpcija nevinosti dok se ne dokaže krivica brzo otpada. XD
Porodica jadne djevojčice koja u prepoznatljivom maniru zaposjednosti svoje najbliže zasipa sočnim uvredama je prinuđena da svoj život stavi u ruke moćnog šamana koji može odbraniti porodicu od snažne, nevidljive sile koja se nad njima nadvila. Ritualni ples, borba dobra i zla u kojoj plaćeni šaman baca smrtonosnu kletvu je snimljena odjednom, svih 15 minuta bez prestanka i predstavlja jednu od najupečatljivijih scena u horor filmu / fantazijskom podžanru uopšte. Tenzija od toga trenutka ne slabi do samog kraja, kada se po ko zna koji put u toku priču promiješaju karte a sa njima se mijenja i stanovište gledaoca ko je dobar a ko loš. Previranja i promjene inercije u obračune dobra i zla, bijele i crne magije jednako su zbunjujući i protagonistima kao i nama, običnim gledaocima.
Jeziva vjerovanja koja ispunjavaju ruralne krajolike svijeta su pokušaji ljudskog uma da u okvire razuma ukalupe neobjašnjive, prirodne pojave i dinamiku bića starijih od samog čovjeka. Čovjek je uvijek djelovao smiješno banalno spram zakona prirode i nevidljivih sila o kojima ne može ni pojmiti. Dugo trajanje ruralnog horora o zaposjednosti nadomješteno je uzbudljivom radnjom i čestim promjenama u dinamici. Scene zaposjednutosti i eksplicitno grafičko nasilje ništa ne prepuštaju mašti ništa, već savršeno kompletiraju mozaik strave postavljen fantastičnim scenarijom i uvjerljivim izvedbama glimaca. Uticaj hrišćanstva u zabačenim zajednicama je snažno integrisan u kolektivnoj svijesti i to, kako se na kraju vidjelo, sa punim razlogom. Potpuna transformacija kojoj prisustvuje mladi đakon nagovještava neumitnu tragičnu sudbinu koja je pogodila ove proste ljude.
Čovjek je samo pion u okršaju sila iznad spoznaje ljudske psihe, nemoćan je u potpunosti spram snage tih neznanih sila, ali upravo djelovanje čovjeka i rukovođenje prljavim i nečastivim mislima budi tamne sile, spremne da se obruše i popiju zadnju kap krvi bićima ispod sebe. Dobro i zlo se međusobno potiru – dok djevojka gornjim djelovima odjeće pokušava da odbrani ljude od kletve a đavo uzima donje djelove da bi upravo te kletve i izveo.
U glavi glavnog junaka je totalni haos zato što, osim što mora da se pomiri sa zaposjednutošću svoje ćerke, treba da razabere koji od entiteta što su ga opkolili je zloban, a koji blagonaklon. Inače, u filmovima reditelja Na Hong-Jina (naročito Chaser) policajci tapkaju u mraku ili su potpuno nesvjesni šta trebaju da čine i često se ponašaju prema policijskom poslu kao nečem što im je potpuna nepoznanica. Preplitanje mitologije hrišćanske religije sa paganskim magijskim realizmom ukazuje na dugu i komplikovanu simbiozu mono i politeistečke vjere a zlo je jednako tamno i prevrtljivo u svim oblicima i demoni koriste psihičku neuračunljivost, labilnost i nesvijest pojedinaca i onda kada su najranjiviji uništavaju im volju u potpunosti. Treba naglasiti i činjenicu da je ovaj naslov jedan od najmilijih horor filmova stvaraoca Ari Astera pa ne začuđuju određene sličnosti u horor kanonu Wailinga i Midsommara.
filmaginacija.blog 