Kraj avgusta zatiče Delphine kraj kompjutera kako radi od kuće iz ljetnjikovca sa bazenom u Correzu(departman u jugozapadnoj Francuskoj, poznat po zelenim brežuljcima, srednjovjekovnim selima i rijeci Dordogne koja prolazi kroz njega). Osim neminovnog povratka uobičajenim obavezama bliži se i dan kada će njihov usvojeni sin Aslan, studenr entomologije, otići na studije preko okeana, i to pravo u New York. Svoju pasioniranost insektima svježe punoljetni momak demonstirira u razgovoru sa takođe usvojenom sestrom Adiom u svojoj sobi terarijumu, dok muž / očinska figura Antoine kraj bazena raspaljuje ražnjiće od povrća sa cijelu familiju.
Postoje odmah očigledni nagovještaji da nije sve tako sjajno kao što izgleda. Osim Delphinine udaljenossti od supružnika postoji zategnutost u komunikaciji, i prije nego što junakinja primi poziv koji će joj izvrnuti život naopačke. Anonimna koleginica joj skreće pažnju da je na jednoj žurci njen pijani muž, nesvjestan i pod dejstvom alkohola govorio o vezi sa jednim od njene usvojene djece. U djeliću trenutka ono što je izgledao kao perfektni ljetnji sklad se urušava i advokatica po zauzimanju prelazi u tajnu istragu.
Nikada trag prosječnog heteroseksualnog mozga nije išao ka Aslanu kao pomenutom djetetu, već zajedno sa majkom gledalac sumnja usmjerava na Adiu, čije stvari detaljno pretresa i direktno se sa njom sukobljava. Taman kada je iscrpjela sve metode istrage i bila spremna da se pomiri da je poziv samo neslana šala zatiče posinka i svog izabranika u intenzivnom činu vođenja ljubavi. Iako je nagovješteno da veza traje par godina i da tajna razjeda obojicu članova porodice isto se momci nisu mnogo potrudili da se sakriju, imajući u vidu činjenicu da je i Adia zatekla sličan prizor i upoznata je sa romansom.
Kroz kadrove puževa dat je direktan omaž trileru o preljubništvu Deep Water (ima i rimejk Adriana Lynnea) a konstantno spominjanje da je jedan od njih otrovan pojašnjava zašto zatičemo jednog po jednog člana porodice u policijskoj stanici kako odgovaraju na pitanja. Dok priča prati dva dana koji su prethodili tragediji u nedjelju otkrivamo šta se to desilo i zauvjek tragično promijenilo živote jednoj, naizgled srećnoj i funkcionalnoj porodici. Minimalistička atmosfera i kadrovi ispunjeni kontemplacijom centralne ličnosti Delphine podsjećaju na još jedan slavni film francuske kinematografije Swimming Pool Jacques Deraya u kojem je postavljena mirna stajaća voda kao vjesnik burnih unutrašnjih promjena.
Strašnija stvar od razlike u godinama između ljubavnika je ta predatorska sjenka starijeg nadomoćnijeg muškarca koja se nadvija nad mlađim, pa makar vjerovali da je njihova ljubav čista. Sve odluke koje donosi Delphine djeluju savršeno lucidno, ipak ona plaća najvišu cijenu pritajene preljube i modelovanje maloljetnika u ljubavnika po mjeri. Ostaje žal za neiskorištenim prostorom za karakterizaciju Adie i Aslana ali ipak je ovo drama njihovih usvojitelja, od kojih jedno od njih (svjesno) skupo plaća cijenu nedoličnog odnosa.
Delphinin finalni postupak, a u vezi sa pomenutim otrovnim mekušcem sa kućicom, iako ponekad djeluje hladno i proračunato uslovljen je osjećajem nemoći koji se postepeno razotkriva: nije to samo bijes supruge koja je iznevjerena, već i panična potreba da se obnovi osjećaj kontrole u domu koji se pokazuje krhkim. Režija ostavlja dovoljno praznog prostora — tišine, dugih kadrova i zvukova prirode — da publika sama popuni praznine sumnjom i nelagodom, što je mnogo efektivnije od direktnog moralizovanja.
Glumački ansambl nosi taj napet balans; Delphine je napeta, ali ne karikirana, Antoine izdistanciran, dok su Adia i Aslan često samo sjenke čijih motiva ne znamo dovoljno, što je istovremeno i slabost i namjerna strategija filma: time kao gledaoci nismo prisiljeni da procjenjujemo, zauzmemo stranu ili da priznajemo vlastitu nesigurnost pred neizvjesnim dokazima. Kraj, neizbježno tragičan, ne donosi olakšanje — ostavlja gorak ukus odgovornosti i pitanja o tome šta je pravda u porodici gdje su granice zamagljene.
filmaginacija.blog 