Conte d’été (1996)

Trajekt siječe talase dok se polako primiče turističkom ljetovalištu jednog vrelog julskog dana. Na njemu je pretjerano obučeni mladić sa gitarom koji pronalazi smještaj i sam, gotovo u totalnoj tišini se upoznaje sa lokalitetom koji nikada prije nije posjetio. Njegovo usamljeno lutanje prekida konobarica u palačinkarnici Margot i među njima se razvija iskreno platonsko prijateljstvo. Tokom šetnji djevojka koristi priliku da ga upozna sa mjestima koja nisu toliko popularna među običnim turistima, a sve to ispunjeno duboko intimnim filozofskim razgovorima.

Nema teme koje se dvoje vršnjaka ne dotiču, jer se Margot ne boji da postavi škakljiva pitanja i podbode na pravo mjesto nesigurnog Gasparda – od očekivanja u ljubavi i vezi, preko kreativnog stvaralčkog procesa, sreće, sudbine do ličnih pogleda na svijet i onoga što je pokretačka snaga za njih oboje. On joj se otvara da je u ljetovalište došao da bi se sreo sa djevojkom Lenom, curom koja mu se sviđa ali je van domašaja; muzičar je trapav u izražavanju osjećanja i kanalisanju svojih želja, ili je to tipični muški sindrom jurenja onoga što je nedostižno. Cura zbog koje je došao nije se ni udostojila da mu se javi da će kasniti, a ipak je željno iščekuje kao lakovjerni tinejdžer. Bilo da su ga razgovori sa Margot natjerali da se otvori ili je držao vješto skrivena svoja osjećanja on se upušta u novi odnos sa Solene, drugaricom od Margot. Treća djevojka u priči koristi vikend da posjeti ljetovalište i nije tipična laka djevojka, iako ima otvorene poglede na odnose i imala je dva momka koja je sklonila sa lagera i sada je otvorena za novo iskustvo upravo sa introvertnim momkom. Ona je sušta suprotnost Lene kojoj je Gaspard čak i komponovao pjesmu inspirisan poznantsvom sa Margotinim sagovornikom oko doktorske disertacije (etnologija).

Muzika ima ogromnu važnost u priči – osim mornarske pjesme koju je napisao a zatim posvetio muzikalnoj Solene, sklonost ka akustičnoj umjetnosti je jedina koja može natjerati mladića da nešto čvrsto odluči i nedvojbeno presječe sve veze sa djevojkama. Naravno, tu je i pjesma koju je zapjevala Lena (Hugues Aufray – Santiano) za koju je odmah pomislio da je lično vezana za njega – spominje se djevojka Margot i mjesto koje su zajedno posjetili. Posvećenost muzici jača je od bilo kakve ljubavi i priču završava na trajektu u tišini kao što ju je i započeo, bogatiji za iskreno prijateljstvo i dvije, tri neuspjele ljubavne afere.

Gaspardov lik utemeljen je na rediteljevim ličnim iskustvima i kroz njega sa publikom dijeli svoja intimna gledišta i dvojbe koje ga preokupiraju. Često je pretrpan odjećom zbog očiglednih problema sa samopouzdanjem i željom da se ne izloži ljudima i prikaže se ranjivim. Tek kada prolete kao rukom poneseni dani u ispunjavajućim šetnjama sa Margot počinje da se oslobađa i pretvara se u trapavog mačo zavodnika, ali ni u toj ulozi ne uspijeva da ostvari odnos koji želi – ni sa neuhvatljivom, sobom preokupiranom Lenom, niti sa odlučnom Solene koja želi iskrenost. Toliko je neodlučan da želi da drži sve opcije otvorene do samog kraja, a ni sam ne zna da žongliranje više djevojaka odjednom ne uspijeva čak ni Sam Maloneu, zavodniku iz Cheersa XD. Jedino je u scenama sa Margot potpuno otklonjen od spoljnog svijeta, bez hrpe turista na plažama i sa njom dobija priliku da bude potpuno svoj a on ni to nije u stanju, jer ni sam nije siguran šta želi.

Specijalnost i zaštitni znak francuskog reditelja Erica Rohmera su filmovi bez uobičajene radnje, ispunjeni dijalozima koji služe kao karakterizacija i prikaz kompleksnosti ili banalnosti  sopstvenih junaka.  Ovdje mu polazi za rukom da prikaže junaka koji je non stop u pokretu, kojem spori dani ljetovanja prolijeću dok pokušava da spozna ljubav suprotnog pola. Ljeto kao godišnje doba je ispunjeno kupanjem i uživanju na suncu u dugačkim danima koji nalikuju jedan drugom. Vrućina, mirisi mora i monotoni ritam dana pojačavaju osjećaj prolaznosti i mladalačke tjeskobe. Toliko su dopadljivi ti trenuci odmora da vrijeme neumitno leti a (prva prava) odgovornost početka novog posla se polako nadvija nad Gaspardom – iako nije krunisao uspio ni sa jedno djevojkom u interakciji sa njima uspio je da pronađe i mnogo više nego što je tražio.