U maniru dokumentarne emisije o prirodi narator slaže činjenice o Britanskoj Kolumbiji, kanadskoj regiji poznatoj po neukroćenosti impozantne divljine. Hrabri osvajači toga prostora su piloti koji malim cesnama prečešljavaju prirodne terene kojima ljudska noga nije kročila. Time nas radnja dovodi i do pilota, vodiča, avanturiste Toma, koga u kolibi duboko šumi čeka supruga Vixen. Ona ne gubi vrijeme u čekanju čovjeka koji bi je zadovoljio, pa vrijeme do dolaska voljenog prekraćuje sa dikom Kanade, planinskim policajcem. Naravno, za nju je sve to samo čin fizičkog zadovoljstva jer je zaljubljena u supruga i za njega vjerno čuva svoje srce.
Naslovna junakinja koketno gleda sve turiste, mušterije njenog supruga i uključuje ih, na obostrano zadovoljstvo u ispunjavajuće fizičke odnose. Ona je svjesna svoga tijela i kako djeluje na sve u njenom okruženju i ne libi se da svoje atribute iskoristi za zadovoljavanje seksualnih i ostalih nagona. Suprug kao da za to ne mari jer je i sam svjestan kako divnu suprugu ima, pa je spreman i da previdi očigledno nevjerstvo ili se napravi lud pred par neopterećujućih incidenata.
Vixen je dovela i svoga brata Judda da živi sa njom u kolibi a on nema pametnijeg posla od uživanja na motociklu i birkanja djevojaka sa kojima bi spavao sa svojim prijateljem Nilesom. Niles je mladi afroamerički disident koji je u Kanadi potražio bjekstvo od bigotizma, rasizma i segregacije, ali vatrena Vixen je tu da ga postavi na svoje mjesto pežorativnim komentarima i kreativnim uvredama na račun boje kože. To je njen način funkcionisanja – ako ne može da kontroliše muškarca da trči i balavi za njom dovodi ga do ludila da bi u njemu probudila iskonski gnijev koji onda može da usmjeri u strastveni odnos.
Majstor i jedan od pionira američke seksploatacije Russ Meyer sa nevjerovatnom lakoćom uspijeva da se, po želji, izdistancira od pornografije. Osim što je njegov materijal vizuelno umjereniji on uspijeva da provuče i priče svojih ljigavih junaka koji orbitiraju oko moćnih žena, u ovom slučaju, samo jednom. Ništa nije van igre u ovim pričama: monogamija, lezbo afera, incestoidni odnosi, nimfomanija, rasizam, politička tenzija izazvana sijenkom ozloglašenih komunista a sve to u spokoju ušuškane kolibe. Izgleda da priroda na bilo kojoj prostorno vremenskoj tački tako djeluje na čovjeka.
Vixen nije samo predmet želje, ona je instrument kontrole, potvrda privlačnosti koja se pretvara u oružje, a stidljivost i ljubav često samo iza kulisa skrivaju prljavije igre. Rasistički komentari nisu samo šok-gag — oni pokazuju koliko su duboki i svakodnevni toksini koji personi poput Nilesa prate čak i u potrazi za slobodom. To čini rediteljeve filmove problematičnim i zahtijeva da ga gledamo ne samo kao erotski spektakl, nego i kao dokument vremena u kojem predrasude često stoje iza privida liberalnosti, a Russ Meyerov kompletan opus baziran je na razbijanju konzervi umjerenog razmišljanja.
Rediteljev lični potpis vidljiv je na svakom mjestu: ubrzana montaža, ekstremni kadrovi i fokus na tijelu kao pejzažu. Gluma nije na visokom nivou – daleko od toga – ali u toj pretjeranosti pronalazi se začin filma: ponekad je upravo karikaturalnost ta koja otkriva pravu narav likova, njihove slabosti i gluposti. Fascinira i činjenica da reditelj uspijeva da pronađe prirodne ljepotice koji možda nisu ideali društveno nametnutih standarda – a on uspijeva da ih seksualizuje, senzualizuje i lansira među zvijezde erotike kao što je učinio sa striptiz igračicom Ericom Gavin, koja je i sama bila iznenađena kako je dočarano njeno tijelo na velikom platnu.
filmaginacija.blog 