Surovost šou biznisa na svojoj koži osjeća plesačica Shelly – u poznim godinama, kada tijelo nije zategnuto i koža je naborana mora da potraži drugi angažman zato što je njena tačka otkazana nakon 35 godina. I to je to. Ni hvala, ni doviđenja. Čitav jedan životni vijek žrtvovanja i posvećenosti otišao je u dim. Povremeni udvarači vikendaši ne donose nikakvu satisfakciju, roditeljstvo je žrtvovala da bi se posvetila onome u čemu uživa, a samim tim ne postoji odnos sa ćerkom koja je pred završetkom fakulteta.
Junakinja u erotskom kabareu vidi umjetničku notu – to nije puki, vulgarni striptiz šou, već ukusni kabare sa bogatim plesnim tačkama i raskošnim kostimima. Ostale djevojke ne dijele njenu zanesenost jer u Le Razzle Dazzle predstavi vide samo izvor prihoda. Ali cijeli vijek je pred njima i mlada tijela i dalje su vizuelno primamljiva rediteljima i koreografima. Opcije za Shelly se sužavaju – novi početak u ovom periodu života je nemoguć i jedino joj preostaje da sa prijateljicom Annette radi kao koktel konobarica. I sama Annette je svjesna da penzionisanje nije opcija, pa pravi sebi lažni mjehur od alkohola i kocke. Uostalom to je stil života koji diktira Las Vegas, grad grijeha koji udovoljava i omogućava zadovoljene skrivenih nagona posjetilaca.
Slično kao Mickey Rourke u The Wrestleru Shelly pokušava da se sastavi sa sobom i pronađe neku drugačiju stazu. U odnosu sa ćerkom vidi potencijalni spas, ali djevojka je, sasvim razumljivo ogorčena na majku koja ju je odbacila da bi bila lokalna startleta. Momenti samoposmatranja prikazani su u tihim ili ambijentalno panoramskim prikazima famozne The Strip ulice; vrijeme leti, mijenjaju se tačke u čuvenoj ulici, a i prohtjevi gledalaca.
Kamera iz ruke koncetriše se na trenutke pripreme u šminkernici i nakon toga na junakinje bez šminke. I mlađe djevojke moraju biti svjesne težine svojih izbora a Shelly teško prihvata da gumicom izbriše sve čemu je posvetila život. Godine neumitno počinju da rade svoje odbija da se pomiri sa činjenicom da su joj koleginice igračice jedina porodica koja joj je preostala. Njen duh je toliko snažan i nesalomiv da je najveći vjetar u leđa ćerki koja želi da se bavi fotografijom i hrabri je da se odvaži i sanja. Više je time učinjela za djevojku koju je u ranom djetinjstvu toliko zanemarila, ali joj je dokazala ljubav u krucijalnim trenucima.
Filmski svijet je dobio i novog filmskog stvaraoca iz porodice Coppola. Sofijina bratanična Gia dokazuje svoju tehničku kompetenenost nošena fenomenalnom izvedbom Pamele Anderson koja demonstrira svoj glumački potencijal, koji je uvijek čamio u sijenci njene bombastične figure i jednodimenzionalnih uloga. Jamie Lee Curtis i Mike Bautista u epizodama svak na svoj način obogaćuje svijet dive seksi kabarea a šlag na torti je pojavljivanje Jason Schwartzmana kao ljigavog direktora kastinga koji junakinji Shelly sasipa realnost u lice. Ali ova plesačica, predstavnica zaboravljene umjetnosti erotike i plesnog pokreta odbija da bude pregažena. Njen oproštaj je dostojanstven, kako i dolikuje i spremna je da upusti u zastrašujuću neizvjesnu sudbinu, ili ipak zasluženu penziju.
Na kraju gledaoci dobijaju više od priče o izgubljenom pozivu – to je počasna oda svima čije su karijere tihi podvig, bez velikih finala i medijskih fanfara. Rediteljkin osjećaj za detalje i intimne kadrove daju filmu toplinu i suptilnu gorčinu. Scena u kojoj Shelly, sama u polumraku šminkernice, gleda svoj odraz i ruke koje više ne mogu učiniti ono što su nekad činile se urezuje u pamćenje; ne zato što je spektakularna, nego zato što je istinita. Nema ni lakih odgovora ni površnih razrješenja ali je junakinjino dostojanstvo njen najveći trijumf.
filmaginacija.blog 