Uživanje u slobodi koju svojim građanima, na papiru donosi najuređenija demokratija na svijeti probudila je mase čudaka i ekstremista spremnih da učine sve da se suprostave vladi i državi. Horde branilaca pravih vrijednosti naoružali su se svim raspoloživim sredstvima – od brojnih rupa u zakonu, preko podkasta i društvenih mreža do pravog oružja koje je dostupno u supermarketu kao prehrambene namirnice. Tako neuračunljivi likovi se laću oružja, sukobljavaju se sa predstavnicima zakona i reda i aparatima države. Istina, ni policajci nisu svijetli predstavnici sa pretjeranom upotrebom sile, ali kada stvari pođu po zlu sve se lomi preko njihovih leđa.
Uznemirijući poziv inspirisan stvarnim svedočenjem čovjeka koji je pronašao dva mrtva policajca uvodi u priču o Jerry Kaneu, prisebnom ludaku koji ne priznaje državu niti uspostavljeni društveni poredak. Obezbjeđuje sebi izvor prihoda predavanjima i obučavajući ljude kako da se nebuloznim pravnim zavrzlama odbrane od (uistinu) nepravičnog bankarskog sistema. Sve bi to bilo u redu da direktno svojim postupcima ne uskraćuje svog sina Joea osnovnih potreba – nesrećni samoškolovani adolescent prinuđen je da iz daljine posmatra komšinicu vršnjakinju, dok izvršitelji dolaze da ga upozore da će im kuća biti oduzeta ukoliko ne izvrše plaćanje.
Otac kojeg tumači Nick Offerman potpuno je uronio u donkihotovski obračun sa sistemom da je zanemario činjenicu da je sinu, kojeg istinski voli uskratio šansu za normalan život i lišio ga svega onog u čemu prosječan tinejdžer treba da uživa. Lična tragedija gubitak novorođenčeta ne mogu i ne smiju biti izgovor samohranom ocu koji pod okriljem dobrih namjera izoluje bistrog momka i ne dozvoljava mu da ide u školu.
Paralelna priča prati uspješnog policajca Boucharta koji svojeg sina, novopečenog oca čeliči zatucanim roditeljskim savjetima. Zajedno odlaze na Akademiju gdje se mladić obučava da u uniformi nastavi očevim stopama. Ni u jednom trenutku stari policajac ne upućuje niti jednu pohvalnu riječ momku, ali ga zato uredno zatrpava očekivanja. Time se stvaraju uslovi za prikaz dvije roditeljske krajnosti sa različitih strana zakona: Jerry je ostrašćeni ludak čija borba ostavlja bez šanse izgubljenog momčića u formativnim godinama, a Bouchart usled pretjeranih očekivanja nikada nije na glas pohvalio svoje dijete.
Svijet u debitantskom ostvarenju reditelja je turobno i mračno mjesto nalik na Trachenbergov Blue Ruin. Težinu roditeljskih činjenja uvijek najskuplje plaćaju djeca pa tragično stradanje sa početka ukazuje na bezizlaznost situacije. Offermanov Jerry nije karikatura; on je radikalno uvjeren, šarmantan u trenucima dok izlaže svoje šuplje teorije, a odmah zatim potpuno emocionalno nestabilan. Tim kontrastom se stvara jezgro filma — prisiljeni smo da gledamo kako ideologija, u kombinaciji s gubitkom i ponosom, širi svoju smrtnu sjenu preko najranjivijih – djece. Paralela s Bouchartom funkcioniše kao ogledalo — ne za opravdanje nasilje, koliko da pokaže kako različiti oblici očinskog zanemarivanja mogu rezultirati istom tragedijom. Kraj nije turoban kao cijelo ostvarenje – gubitak sina mijenja percepciju okorelom policajcu prema svom unuku i sa pogledom u svitanje novog dana mogu da se nadaju boljem sjutra.
Film je inspirisan smrtonosnim obračunom koji se desio 20. maja 2010. kod West Memphisa, Arkansas: tokom rutinske saobraćajne kontrole 45-godišnji Jerry R. Kane Jr. i njegov 16-godišnji sin Joseph otvorili su vatru i ubili dvojicu policajaca; oba napadača kasnije su ubijena u sukobu s policijom. Par je bio povezan s tzv. sovereign citizen pokretom, čije anti-državne teorije i odbacivanje zakonskih normi često su istaknute u analizama ovog slučaja.
Sovereign citizens su ljudi koji tvrde da za njih ne važe državni zakoni, porezi, sudovi i slično. U praksi to znači da koriste pseudo-pravne konstrukcije (lažne obrasce, „sopstvene“ pasoše, bizarnu pravnu terminologiju) kako bi izbjegli obaveze ili osporili nadležnost države. Najčešći alati su podnošenje lažnih i besmislenih sudskih tužbi i založnih potraživanja (tzv. paper terrorism), izrada lažnih instrumenata (navodnih „računa“ prema državnim zvaničnicima), odbijanje registracije vozila i vozačkih dozvola, te širenje teorija preko seminara i interneta. Te taktike ciljaju da pravosudni sistem zaguše ili da pojedince lično finansijski i pravno destabilizuju. Za razliku od filma gdje su policajci prikazani kao početnici tek izašli sa akademije u stvarnosti su žrtve imali višegodišnje iskustvo prije ničim izazvanim sukobom sa naoružanim fanaticima.
filmaginacija.blog 