Prvi igrani film kojim se predstavio publici Noah Baumbach snimio je sa 25 godine i obiluje biografskim elementima (fakultet na kojem su podsjeća na Vassar na kojem je reditelj diplomirao, talentovani pisac izgubljen u prostoru i vremenu). Nakon sticanja diplome grupa momaka se ponovo nalazi na životnoj prekretnici i moraju da odluče u kojem će smjeru nastaviti dalje. Strah od stvarnog svijeta i šta u njemu čeka ih ispunjava strepnjom i opravdanom sumnjom. Toliko provode vremena zajedno u grupi i vrijeme posvjećuju iscrpljujućim ispraznim dijalozima o najmanjim sitnicama da počinju da svi zvuče isto. Momci ostaju u studentskom kampusu kao da se ništa nije promijenilo.
Centralna ličnost u priči je talentovani pisac Grover koji ne može da se pomiri sa činjenicom da je njegova djevojka Jane odlučila da studije nastavi u dalekom Pragu. Sa ocem na telefonu razgovora sa o problemima u kojima se nalazi ekipa New York Knicksa i to je najuzbudljiva stvar u njegovom životu. Grover je toliko razočaran da nije u stanju ni da presluša poruke koje mu ostavlja djevojka i pokušava da se izgubi u površnim vezama sa mlađim studentikanjama kojima se nudi i kao tutor.
Najbolji prijatelj Max je iz bogataške porodice i ne mora da razmišlja o novcu, pa svo vrijeme troši na ukrštene riječi uz deprimirajući pogled na realnost. Skippy vezu sa mlađom djevojkom Miami koristi kao priliku da nastavi sa odlaskom na predavanja na predmete koje tokom školovanja nije slušao. Otisu nedostaje samopouzdanja da studira mašinski fakultet koji je upisao u Milwaukeeu i dane provodi sa vječitim studentom Chetom koji je na fakultetu cijelu deceniju. Chet nije glup nego savršeno uračunat u svojoj namjeri da se profesionalno bavi studiranjem i sticanjem znanja.
Momci dane provode u trivijalnim raspravama o tv serijama, filmovima i dijalozima koji razbijaju dokolicu jer jednostavno nisu sposobni za stvarni svijet. Fakultet ih je akademski obrazovao, ali niko od njih ne posjeduje nikakvo praktično znanje i grupa momaka je nesposobna da opšti u društvu koje zahtijeva odgovornosti van njihovog pojmovnog domašaja. Pritisak sredine i insistiranje na sticanju akademskog obrazovanja za mnoge mlade se pokazuju kao prekrupan zalogaj, naročito imajući u vidu otplatu skupocjenog studentskog kredita.
Kroz Groverova prisjećanja koja započinju zamrznutom crno bijelom fotografijom vidimo kako se upoznao sa svojom djevojkom i počinje da shvata kolimo mu ona znači i to ga konačno pokreće na akciju, koja možda ne daje željene rezultate ali ga drma iz akademske hibernacije. Ostatak muškog društva svjestan je da pauza ne može trajati vječno pa i paničar Otis uzima poster Chow Yun Fata i zapućuje se u Milwaukee. Chet nema problema sa svojim stilom života jer sam svjesno donosi odluke i u njima uživa, što je odlična lekcija i za mrzovoljnog, gunđavog Maxa jer i on odluči da nastavi u skladu sa svojim mogućnostima, kao assistant u nastavi filozofije. Veza za mlađom djevojkom mu pomaže da razbije svoje mentalne blokade i počne da se otvara ka svijetu.
Nedostatak ikakvog budžeta reditelj je nadoknadio filmskih tehnikama, pa često kamera bez rezova prati junake po fakultetskom parku a objektivni kadar u prostorijama u kojima borave predstavlja postavku za kompleksno napisane dijaloge o banalnim temama. U scenariju se primjećuje i rediteljev talenat za pisanje jer njegovi razgovori podsjećaju na Mametove. Glumačka ekipa uglavnom sačinjena od prijatelja je na visini zadatka a posebno je zabavna uloga Eric Stoltza kao Cheta, zaludnog intelektualca. Očigledna je rediteljeva inspiracija naslovima u kojima je cijelo društvo središte radnje kao što su Levinsonov Diner i Stilmanov Metropolitan .
filmaginacija.blog 