Vanvremeneski citat popularne književnosti uklesao je ime Tolstoja i među onima koji ne znaju puno o njegovom opusu. Izjava da su sve porodice srećne na isti način a nesrećne na različit nastavlja da rezonuje u podsvijesti popularne kulture i živopisno dočarava poprište brojnih unutrašnjih familijarnih drama i konflikata. Tako i drama Azazel Jacobsa dotiče duboko narušene porodične odnose između tri žene dok svaka iz svog ugla brani ekstremne, dijametralno suprotne poglede na svijet.
Poodmakla faza bolesti oca, jedinog živog roditelja prinudno ujedinjuje tri sestre Katie, Christine i Rachel. Od samog početka razumijemo da je Katie dominantno prvo dijete sa potrebom da natrljava na nos Rachel svaki potez koji napravi. Lakomislena i uvijek optimistična Christina je rasijana obožavateljka Grateful Deada i njihovih famoznih turneja sa očiglednim insinuacijama na posledice psihodeličnih droga. Rachel je tipična Njujorčanka koja između brojnih džointa uspijeva da uglavi i mnogo sati kvalitetno sportskog programa kraj tv-a prateći ishode košarkaških i fudbalskih (US) mečeva na koje se opkladila.
Sve tri junakinje vode unutrašnje borbe da bi prevazišle sopstvene slabost,i a sve to dok pokušavaju da zajedno borave u istom stanu dok čekaju neminovnu očevu smrt. Dovoljno je teška sama činjenica da moraju da progutaju gubitak čovjeka koji im je podario život bez svih grozomornih detalja o kojima se ne govori mnogo – kako se pobrinuti za detalje oko sahrane, pripremiti čitulju, izvaditi svu potrebnu ljekarsku papirologiju. Stručna pomoć koju su unajmile samo otežava stvari konstantnim naglašavanjem da je svaki trenutak poslednji i da moraju razmišljati mnogo koraka unaprijed.
Katie je ta koja je središte konflikta i izvor svih problema. Ona ima stalnu tendenciju da podbada i nipodištava Rachel koja nije čak ni najmlađa od njih tri – njen najveći grijeh je to što nije ćerka njihovog tate, već ju je prihvatio kao svoju kada se ponovo oženio sa Rachelinom majkom nakon smrti Katine i Christinine biološke majke. U kontroli ona vidi sigurnost dok Christina zatrpava sve u sebe krijući se iza Ibzenovske fasade savršene porodične žene. Rachel previše voli da duva da bi je bilo briga za bilo šta i sve teže joj pada briga o sve manje svjesnom ocu.
Iz emocijama nabijenih sukoba fenomenalnih Callie Coon, Elisabeth Olsen i Natashe Lyonne otkriva se istinska ljubav oslobođena iz sasipanja istine u lice. U svojoj uvrnutoj dinamici one su skladne, kompatibilne i bogzna zbog čega se odnos srozao na tako niski nivo. Stalno odlaganje otkrivanja pravih osjećanja okovalo je njihova srca u led koji je bilo neophodno razbiti. Svaka strana ima razumne argumente kojim opravdaju svoju tvrdoglavu determinisanost da se slijepo drže svojih skučenih pogleda. Iako ga ismijavaju kao anđela destrukcije njegovatelj Angel (lol je stvarno) je u pravu kada im je rekao da izmučeno tijelo njegovog oca će biti spremno da produži na drugi svijet kada se uspostavi sklad u kući. Zanimljiv detalj za filmofile – izmišljeni jezik kojim pričaju likovi koje tumače Carrie Coon i Elisabeth Olsen je isti koji govori Natasha Lyonne sa rođakom Marisom Tommei u Slums of Beverly Hills.
filmaginacija.blog 