Treći rođendan filmaginacije. Vau. Šta reći a ne zvučati patetično, melodramatično i srceparajuće. Tri velike godine malog bloga o filmovima i praksanje u informaciono tehnološkim vještinama (lagano ti je da vodiš mreže, to ti je pet minuta posla XD). Neki dani bez ijednog pregleda, nekad i mjeseci ispod očekivanja a sadržajse gomila – od opskurne kinematografije seksploatacije i Z filmske produkcije do Oskarom nagrađenih naslova i budućih klasika. Dugo putovanje koje svakom objavom postaje sve bogatije jer blog dobija obrise filmskog dnevnika, ali je i puno više od toga.
Obzirom da ne pišem recenzije o naslovima koji mi se nisu svidjeli – ipak se ovdje nalazi probrana selekcija iz moga filmskog dnevnika. Nije stvar u tome ni da su objavljeni naslovi najbolji filmovi koje sam gledao, ali dovoljno su uticali na mene da odlučim da izdvojim slobodno vrijeme i posvetim im vrijeme i pažnju. Nisam ni tipični filmski kritičar jer sve što o filmu znam sam sam sebe naučio. Okolnim putevima, uz pomoć preporuka ljudi i online kritike ( blog filmfreakcentral.com i HorrorGeek kanal na YT kao ponajveća inspiracija i vodilja što, đe, kako i u kojem pravcu). Ponekad i sa zakašnjenjem pišem o filmovima dok čekam da budu dostupni na platformama ili za preuzimanje sa nekog od sajtova, a sve to slijedeći filozofiju shvatanja muzike iz Dupieuxovog Wrong Cops – ako ti ne pomjera unutrašnje organe nije vrijedno slušanja, u ovom slučaju gledanja.
Tačno se sjećam dana i momenta kada sam odlučio da čitavim bićem zaronim u filmsku umjetnost – imao sam 12 godina bio je sunčani subotnji dan i iz videoteke sam iznajmio McTiernanov Predator i dok sam išao sa kasetom u ruci kući rekao sebi da ću da se posvetim gledanju onih naslova koje sam propustio. Koliko je naivno nevina bila ta misao da mogu pogledati sve što nisam pogledao; koliko i dalje radim to četvrt vijeka kasnije i vidim da nisam ni zagrebao ni površinu.
Magično putovanje započeto u adolescentskom dobu i ljubav koja se do današnjeg dana umnogostručila.Filmska umjetnost mi je sačuvala razum u periodima pomračenog uma — kada sam sumnjao u sebe. Poslužila je kao psihoterapeut i kao najbolji učitelj: otvorila mi je uvid u opšte znanje, popularnu kulturu i različitost vjera, rasa i nacija. Ta neiskvarena ljubav omogućila mi je otvaranje svijesti kroz prihvatanje različitosti svih svjetskih kinematografija i značajno kreiralo poglede na svijet. Osjećam da zalazim u zonu patetike. Ali jubileji su takvi – jedinstvene prilike da se kroz retrospekciju samozadovoljno potapšemo po ramenu i kažemo (ako već niko drugi neće): ‘Samo naprijed, rokaj, nastavi da kotrljaš kamen uzbrdo, niko ne čita to što pišeš ali na koncu, uvijek se radilo o tebi i tvojoj ljubavi prema filmu’. Sada novi naraštaji i filmofili svih doba imaju priliku da gvirnu u ono do čega sam došao okolnim putevima, pa i oni koji ne govore mojim maternjim crnogorskim jezikom koji sam (linijom većeg otpora) odabrao da bude glavni jezik bloga.
Još jedna od potvrda ispravnosti puta stigla je kada sam počinjao da radim kao nastavnik engleskog jezika na poslu koji i danas obavljam. Čekao sam učenika šestog razreda na privatni čas tipične podgoričke novembarske večeri. Vjetar je šibao i rani mrak je najavljivao dugu zimu. Prišao je dječak sa naočarima dok sam stajao ispred učionice. Da bih opustio i sebe i njega od treme pred čas pitao sam ga voli li da gleda filmove. Dok sam očekivao odgovor o omiljenom filmu u skladu sa godinama iznenadio me kada je odgovorio da voli film Puzzle. ‘ -Jedini Puzzle koji znam je italijanski giallo drugog naziva L’Uomo Senza Memoria sa Ivanom Rasimoffom’ odgovorio sam mu zbunjeno a on se namrštio i brzo me ispravio: ‘- Nije sa Ivanom Rasimoffovom već sa Lucom Merendom.’ Tada nas je obojicu obasjala magična snaga celuliodne trake i pola časa smo proveli u razgovoru o specifičnom podžanru uzmrlom krajem 70-ih. Ako to nije magija – ravnopravno razgovarati sa klincem o tako specifičnoj kinematografiji onda ne znam šta je. I danas kad se sjetim te scene razvuče mi se osmijeh preko lica i prijatna jeza mi prožme cijelo tijelo.
Kratkoročni cilj je bio 5 godina recenzija a sada kada je većina puta prevaljena hrabro naprijed ka sledećoj brojci, a onda i do dugoročnog cilja od 10 godina i potencijalno publikacije u štampanoj formi. Kad Tommy Wiseaua niko nije spriječio da napravi The Room kupivši filmsku opremu da bi ga snimio tako se neću zaustaviti dok ne zagrizem svoj san.
Pored svih poslovnih i porodičnih obaveza uspio sam da radim ono što volim i da udišem svoju najveću strast – filmove iz dana u dan. Za tako nešto potrebno je imati podršku najbližih a moja supruga Jovana i dvogodišnji sin Dado su mi najveći oslonci – ona trpi i (ne)voljno gleda svakakve upitne naslove a mali batica je toliko dobar da sam sa tek rođenim njim sam uspio da uglavim film dnevno svake godine od kad je supruga ostala trudna do današnjeg dana. Nekada sam i žrtvovao previše – sopstvenu ambicioznost i stremljenje ka zgrtanju novca u kapitalističkom stilu; kućne poslove, putovanja pa i u određenom smislu društveni život. A opet vrijedni spomenuta su i dva prijatelja – Mićko koji mi je dizajnirao fenomenalni logo spreman da se nađe na majicama i stikerima i Đole koji gdje god da je otišao po svijetu sjetio se da klikne na blog da bi mi se ucrtala zemlja u kojoj se poslom obreo.
Ispunjavajući je osjećaj osvrnuti se i vidjeti koji su se sve naslovi našli na malom samofinansirajućem sajtu. Velika motivacije i da će neko od klinaca koji se nalaze na početku filmskog puta naići na neki od ovih naslova i dodati ga svojoj watchlist i prodrmati ih/natjerati na razmišljanje. Čitanje sigurno nije najpopularniji medij u doba mahnitog skrolovanja hrpe sadržaja.
Upravljanje društvenim mrežama je nešto što zahtijeva potpunu posvećenost dok sam se i dalje koncetrisao na strukturalnu i spisateljsku formu. Sledeća faza je povećanja dometa objava, dodavanje pantheona za potencijalne donacije i uspostavljanje partnerske saradnje sa zainteresovanim klijentima i ambasadama zemalja iz kojih dolaze filmovi o kojima pišem. Sa sponzorstvom ili ne filmaginacija nastavlja putovanje uz hrpu novih naslova. Zahvaljujem na ukazanom povjerenju svima koji su makar izdvojili makar i jedan klik vremena.
filmaginacija.blog 