Motel Hell (1980)

Ruralni gradovi duboko u unutrašnjosti su ponos i dika SAD – čast, moral, čvrste porodične (prave) vrijednosti proizilaze iz bliskosti male zajednice dobro povezanih ljudi upućenih jedni na druge. Naravno, za horor stvaraoce uvijek je bila interesantnija mračna strana koja se ne vidi od idilične slike koja je istaknuta u prvi plan, pa reditelj Kevin Connor koristi dobro oprobani šablon iz 70-ih (Two Thousand Maniacs, The Texas Chainsaw Massacre, Hills Have Eyes, Tourist Trap) da postavi scenu za groteskni slešer prožet duboko satiričnom kritikom industrije hrane i uopšte mahnito rastućeg konzumerizma.

Farmer Vincent je čuven u cijeloj regiji po svojem jedinstvenom receptu za pripremu  dimljenog mesa, savršeno začinjenog i pripremljenog bez vještačkih aditiva. Očigledno je da uživa u svom poslu, jer kao vlasnik hotela sa sopstvenom farmom može da servira gostima svoje proizvode. Da li se iza njegovog čudnog hobija, kreativnog onesposobljavanja prolaznika na cesti krije veza sa porijeklom i unikatnim ukusom njegovog mesa? Svi već znamo odgovor na ovo pitanje a ako je neko i sumnjao bašta iz koje štrče glave živih žrtava kojima su odstranjene glasnice odagnava sve sumnje.

Zadovoljni patrijarh živi sa mlađom sestrom Idom koja ništa nije manje uvrnuta od brata a da bi se kompletiralo opšte porodične slavlje tu je i treći član porodice, šerif Bruce koji kao predstavnik zakona služi kao zaklon svome bratu i sestri, dok oni kanališu svoje kulinarsko / kanibalističke tendencije. Jedna od preživjelih, jadna plavuše Terry je pobudila simpatije u starom liscu Vincentu koji bi joj prenio svoj tajni recept za dimljenje mesa. Njeno bizarno ponašanje nakon nestanka vjerenika teško je pripisati šoku i ubrzo se hladnokrvno miri sa činjenicom da život nastavlja okružena očiglednim čudacima i osobama poremećenih pogleda na svijet. Ipak je to ne sprječava da se, nakon upornog udvaranja uda za čudaka i uzdigne izraz stokholmski sindrom na viši nivo.

Očigledan je parodični element na tada sve popularnije slešer naslove, ali i na sami jednodimenzionalni prikaz vangradskog stanovništva USA kao krezubih seljaka koji su zatucani i međusobno se razmnožavaju. Rory Calhoun je izdominirao svakom scenom prožimajući sebe duboko u lik Vincenta, ispostavlja se jednog od najkarakerističnijih ubica B horor filma svih vremena. Osim Vincenta čije svako pojavljivanje dodaje novi sloj ekscentričnosti liku Ida je savršena protiv teža za folie a deux, dok Bruce predstavlja razumnijeg člana koji je uspio da pronađe mjesto u društvu.

Mnogo je razloga zašto se ovaj naslov nameće kao kultni horor i nezaobilizan je dio slešer / hicksploatation podžanra filmova. Finalni obračun testerama dva brata u kojem stariji i luđi nosi okrvavljenu svinjsku glavu savršena je kulminacija dotad viđene izopačenosti. Zanimljive su i žrtve, slučajni prolaznici koji variraju od bajkera, preko prostitutki do ruskog pank sastava, naročito imajući na umu Vincentovu racionalizaciju svojih postupaka. On je ubijeđen da svijet oslobađa od viška stanovništva i rješava problem nedostatka hrane i sve savršeno ima smisla. Njegov lik je toliko ingeniozno kompleksan da razmišlja o kosmičkim reprekusijama sopstvenih djela, potvrđujući svjesnost svojih postupaka uzdižući užas na najviši nivo.

Leave a comment