Anemone (2025)

Dugo se čekalo na povratak Daniel Day Lewisa iz penzije i upravo to se desilo u sinovom (Ronan Day Lewis) debitantskom ostvarenju koje nosi ime po cvijetu iz porodice zeljastih jednogodišnjih biljaka. Najbolji i najodlikovaniji živi glumac današnjice ima pomoć od strane Seana Beana i Samanthe Morton u psihološkoj drami koja obrađuje prenošenje ratne traume i zlostavljanje iz djetinjstva na sledeće pokoljenje  i koliko neobrađeni sadržaji iz posvijesti mogu uticati na živote svih članova porodice.

Religiozni Jem se nevoljno priprema za putovanje i ostavlja vidno uznemirenog mladića Briana u sobu, oprašta se sa suprugom Beccom i odlazi Hondom panoramskom rutom do izolovanog muškarca u kolibi. Taj čovjek je njegov mlađi brat Ray koji je bez objašnjenja ostavio trudnu suprugu i pretvorio se u samotnjaka. Postepeno, sloj po sloj, kroz prisni razgovor dvojice braće otkrivamo kakvu tajnu krije njegov odlazak i šta je sve obilježilo njihove živote. Oni su se borili na strani Ujedinjenog Kraljevstva u krvavom bratoubilačkom konfliktu poznatom kao The Troubles; naslijeđena duboka religioznost ih je uputila na sveštenika koji ih je obojicu zlostavljao; obojica su služili vojsku i vidjeli su i doživjeli sve moguće užase koje donosi ratni obračun. Kao da sve to nije dovoljno, distancirani otac rado ih je odvaljivao od batina, posadivši i nalivši klicu nasilja.

Bjekstvo od porodice pod nerazjašnjenim okolnostima nije donijelo zaštitu kakvoj se Ray nadao; samokažnjavanjem je sebi upropastio život i uskratio se sa ljubav divne žene koja ga je voljela više od sebe i nikad nije bio otac djetetu rođenom iz ljubavi. Misteriozni događaj koji ga je natjerao na bjekstvo je još jedna ratom izazvana traumom i optužbom za ratni zločin. Samoizgnanstvo je trebalo da umiri njegovu savjest i zaštiti njegove voljene od njegovog pomračenog uma, ali je čovjek komplikovanije biće od toga. Ono što ostane ne razjašnjeno vraća se kao usud da proganja potomke iznova i iznova.

Problemi sa bijesom nisu zaobišli ni tinejdžera koji se očevim stopama otisnuo u vojsku, a sada mrzi sve u vezi sebe i odbija da izađe iz sobe nakon što je napustio službu bez odobrenja. Iako zvuči kao jeftina floskula jedino obrađivanje traume i suočavanje sa tegobama koje muče pojedinca može se pronaći lični spokoj, jer i u rajskom okruženju kao što je Rayova koliba njemu djeluje kao zatvor.

Atmosferske pojave i magijski elementi reflektuju nadolazeću unutrašnju borbu u junaku koji je introspekciju dugo odlagao. Kao što priroda spokojno nastavi kada oluja protutnji tako i kroz konfrotaciju, prvo sa bratom pa onda sa sobom Ray uviđa da jedino povratak porodici ima smisla i samo to mu može donijeti mirnu savjest koju već decenijama nema. Vizije koje ima karakteristične su za ostrvski foklor pa avetinjska svjetlosna prikaza u potoku i mitološki divovska izranjavana riba mu otvaraju oči, a sve nakon noći na plaže provedene sa otuđenim bratom koji je na sebe preuzeo njegov život.

Sasa ili anemona kao titularni cvijet je mitološki nastao iz Adonisove krvi i predstavlja izgubljenu ljubav, žal i teško sjećanje. Naziv roda potiče od grčke riječi anemos što znači vjetar, sugerišući otpornost krhkih latica naletima strujanja vazduha, ali i izloženost koja ga čini ranjivim jednako kao i Daniel Day Lewisovog junaka. Priča definitivno nije za svakoga pa je očekivan bioskopski neuspjeh dijalogom vođene psihološke drame. Dramska postavka na svega dvije lokacije obogaćena bogatim pitoresknim priobalnim krajevima jorkširske regije ostavlja bez daha (naročito scena apokaliptilčne oluje) i reditelj nas ostavlja duboko zamišljene u kontemplaciji sa junacima naspram impozantne prirode. Oni pokušavaju da raščište nesređene odnose i nije samo riječ o krivici, već i o mogućnosti pomirenja i izliječenja kroz razumijevanje i prihvatanje.

Leave a comment