Mladalačko idolizovanje omiljenih popularnih ličnosti neutemeljeno je iz više razloga: dostupna strana ličnosti je prilagođena da bude dopadljiva, da prodaje zaštitno lice i brend koji stoji iza njega i nema mnogo veze sa realnom slikom. Nerijedak je slučaj i da su u privatnom životu ličnosti iz javnog života nekomunikativne i odbojne prema obožavateljima. Ali utjeha koju pružaju u teškim trenucima svojim nastupima ili ličnim uspjesima nadomještava emocionalnu prazninu i ličnu usamljenost obožavaoca. Zato nije teško (barem u početku) poistovjetiti se sa Matty-em koji želi da se prikaže dopadljivim velikoj pop zvijezdi Oliveru koji se sasvim slučajno zadesio u butiku gdje radi.
Upravo taj lažno ležerni pristup Mattya privukao je talentovanog pjevača okruženog ljudima koji su tu samo da klimaju glavom i podižu mu samopouzdanje. Sam tvrdi da je slobodan u izboru porodice, a jasno svojim nadmenim ponašanjem prizemljuje ljude oko sebe, crpeći njihovu volju i životnu energiju da bi nahranio ego. Tako Matty upada u vrtlog popularnosti iz kojeg je nemoguće iščupati se – čim osjeti čari popularnosti zatvoreni i stidljivi mladić željan priznanja zaborava na svoja istinska osjećanja i upušta se u darvinističku borbu sa ostalim članovima ekipe ko će se bliže dodvoriti hirovitom Oliveru.
Ubrzo se maska kul lika razbija u paramparčad i pokazuje zastrašujuću posesivnost od koje bi ustuknuli i vjerniji prijatelji od koristoljubivog pop idola. Toliko je jaka želja da ostane u životu svog novostečenog drugara koji mu donosi sledbenike na društvenim mrežama da je spreman da gazi, ne samo po članovima njegovog tima, već i po jedinom prijatelju iz ‘prethodnog’ života. Dostupnost društvenih mreža i stalne objave potpuno su porušile barijeru između člana ekipe i samog superpopularnog pjevača da on zaboravlja primarni razlog zbog čega se našao u tom okruženju. Slava lako udari u glavi boljima i prizemnijim ljudima od Mattya pa nije naodmet podsjetiti se stihova iz pjesme Stone Rosesa I Wanna be Adored: ‘I don’t need to sell my sell soul, he is already in me’.
Još jedna jezička floskula važna je razumijevanje motivacije dvoje junaka suprostvljenih jedan drugom – svako vrijedi onoliko koliko misli da zaslužuje pa se Ollieju obija o glavu to što se okružio ljudima spremnim da učine sve za njegovu pažnju. Zbog toga potpuno gubi kontrolu nad svojom karijerom kada Matty počne da ga ucjenjuje da bi se vratio da dovrši dokumentarac o turneji. Matty sa druge strane ima toliko izopačen pogled na svijet da ne vidi ništa loše u tome da se, silu na sramotu, nameće ljudima koji ga posmatraju sa gađenjem. Obojica su ostvarili svoje lične ciljeve, a Ollie, iako se opire čvrstom stisku prepredenog manipulatora, shvata da mu je upravo takva osoba neophodna da bi se održao među zvijezdama, gdje se vinuo svojim talentom. Moglo bi se reći da zaslužuju jedan drugoga i da su obojica dostojni prezira, a srećan kraj koji doživaljvaju je šamar otrežnjenja za zanesenu publiku koja pažljivo treba da bira ljude koje smatra idolima.
Fenomenalno je razrađen Mattyev lik, što uz pomoć upečatljive izvedbe glavnog glumca, što zbog scenarija koji nas navodi da se poistovjetimo sa autsajderom željnim slave. Kada se on osjeća ugroženo i mi kao gledaoci poželimo da se njegov uspon u šoubiznisu nastavi, sve dok ne razotkrije svoje odvratno lice. Sa Olliem je drugačija situcija – u početku prikazan kao nedodirljiv pokazuje se izuzetno ranjivim, što ga humanizuje i prikazuje upravo onu stranu koja se rjeđe vidi. Muzika koju pravi je neki wapor wave synth pop, a ostale numere, bilo ambijentalne ili one koje prate junake, bojaju svijet muzičara i oslikavaju unutarnje stanje likova.
filmaginacija.blog 