Očima naratora Bena Willisa, studenta umjetnosti, posmatramo spoljni svijet; teški raskid prve ozbiljne veze sa Suzy u njegovom životu donio je ogromnu patnju i pogurao ga u hroničnu nesanicu. Gratis sate od nespavanja u toku dana koristi da racionalno pokuša sebi da pojasni sopstveni misaoni proces, jedinstvenu tačku gledišta umjetnika uz užitak koji proizilazi iz posmatranja svijeta kroz stvaralačku prizmu.
U supermarketu mladić pronalazi način da unovči višak slobodnog vremena kojeg u životu ima na pretek; sa vršnjacima / kolegama upada u zajednicu u kojoj svaku priliku koriste da prekrate bolno dugačko radno vrijeme ispunjeno obavezama. Šef Jenkins je opsjednut kontrolom, a slobodno vrijeme provodi na fudbalskom terenu; Barry i Matt su kolege sa primitivnim smislom za humor i pokreću ih smicalice i sitne pakostii koje priređuju jedan drugom i ostalim kolegama; Brian je tihi čudak, kung fu majstor, a Sharon kasirka koja odbija da gleda na sat jer vrijeme sporije prolazi kada iščekuje da prođe. Osim supermarketa i umjetničke škole važna mjesta radnje su fudbalski teren kao svojevrsni omaž čuvenoj sceni iz Trainspottinga, a i šefova kućna žurka na kojoj sam sebi plati striptizetu iznenađenja.
Suočavanje sa teškim krajem veze gura Bena u ponore podsvijesti gdje njegova mašta i stvaralačka priroda pronalaze način da se nose sa slomljenim srcem i povrijeđenim osjećanjima. Djevojka je uspjela da nastavi dalje, a osjećajna priroda mladog junaka koji sa nama dijeli najintimniji tok svojih misli mu ne dozvoljava da tek tako odustane od nečega u šta je uložio toliko nade i slobodnog vremena.
Iz teških misli i akutne nesanice nakon određenog vremena uspijeva da se izvuče pomoću svog oštrog oka za detalje i posmatranje modela u situacijama kada ni ne znaju da su posmatrani. Svaki trenutak vidi kao priliku za kreiranje. Pauziranje trenutka i samotnjačko uživanje u svjesnoj samoizolaciji od spoljnog svijeta mu otvaraju vrata kreacije i pred njim se ukazuje staza kojom može da zakorači ako se prepusti dubokim osjećanjima. Preispitujući prolaznost vremena i zarobljenost u teškim trenucima shvata da upravo tako pažljivom introspekcijom može uočiti detalje koji običnim ljudima olako promaknu.
Svaka emocija, bolna ili srećna je prilika za ekspresiju kroz likovno stvaralaštvo. Svijet koji ga okružuje nije takve sreće da ima oštro oko za detalje i slojevito razlaganje stvarnosti, ali nikada se ne osjeća odbačeno zbog toga. Prihvatanjem svoga bola, gubitka i jedinstvenog pogleda na svijet može da otvori sebi neviđena stvaralačka prostranstva i pronađe novu ljubav. To nije intertna pomirljivost već gledanje činjenicama u oči, koliko god one bile bolne.
Komedija Seana Ellisa je nastala kao kratkometražni film koji je nominovan za Oskara, a priča se proširila i preispituje seksualnost, partnerske odnose, prijateljstvo i odnose među suprotnim polom. Eksplicitna golotinja kontekstualizovana je naratorovom umjetničkom stranom i nikada ne zasjenjuje centralnu priču slomljenog srca u potrazi za zacijeljenjem. Moć umjetnika je ogromna u pronalaženju estetske ljepote. Ljutnja koju osjeća djevojka Sharon kao rukom je nestala kada je ugledala sebe na platnima svoje talentovane simpatije. Iza dvojih mladih se krije i sažeta, jednostavna a pragmatična životna filozofija – pronađi sebe kroz svoje snove i ideale a zatim nađi nekoga sa kim ćeš podijeliti slatki teret zajedničkog suživota.
filmaginacija.blog 