Slijetanje aviona na zemljanoj pisti okruženog straćarama usred džungle najavljuje dolazak Katherine Connors, novinarke uglednom njujorškog časopisa. Ona je u potrazi za Michael Lattimerom, proslavljenim piscem koji je misteriozno prekinuo svoju spisateljsku karijeru i nestao iz javnog života. On je jedini Amerikanac u hotelu u kojem odsjeda čvrsta ali neiskusna Catherine. Meksikanci su uglavnom nedovoljno motivisani da nose čistu i nepocijepanu odjeću dok demonstriraju mušku dominaciju nad svojim ženama. Sve u svemu idealna slika još uvijek neotkrivene i nedovoljno razvijenog kutka spremnog da se u najljepšem svijetlu prikazuje zapadnom turisti.
Osjećanja koja Katherine razvija prema Michaelu tjeraju je da odustane od zadatka i time je zaokružena postavka u zabitima ruralnog Meksika. Lattimer je prije svega avanturista pa tek onda pisac; kada se u njemu ugasio žar za pisanjem odlučio je da se potpuno skloni sa scene. Stvaralac inspirisan likom i djelom Hemingveja nosi sa sobom metak koji mu služi kao uspomena na dane ratnog izvještavanja iz Normandije kada je zamalo izbjegao sigurnu smrt. Taj metak i njegova želja za istinskom avanturom energizuju nevjerovatan niz događaja.
Nakon dezorjentacije i naglog nestanka goriva prinudno slijeću u džunglu, a kao spasioc se pojavljuje Englez po imenu Browne koji živi sa holandskim doktorom Van Andersom. Nekoliko prostih laži, podrum krcat oružja sa nacističkim simbolima i poznati glas Brownea odzvanja u glavi Lattimera. Postepeno se prisjeća ambasadora Njegovog Visočanstva u Berlinu koji je defetistički pozivao svoje zemljake u Britaniji na poraz, što je direktna referenca na likove saradnika sa nacističkim režimom Williamom Joycom i John Ameryuem. Sramota izdaje i ratni poraz je veliko breme koje je primoralo ambasadora da, sa dva njemačka vojnika, spas pronađe u meksičkoj zabiti.
Prva trećina filma može se posmatrati kao ljubavna drama da bi se gledaoci lakše poistovjetili sa glavnim protagonistima i razumjeli njihovu motivaciju. Druga trećina je uzbudljiva dok se radnja izmješta na odsječeno imanje u džungli i neobičnim brojem Njemaca koji imaju krvožedne dobermane kao čuvare. Poslednja trećina filma postaje potjera preživljavanja u kojoj lovljeni novopečeni par pokušavaju da nadmudre svoje domaćine / lovce.
Richard Widmark za ovaj naslov tvrdi da je najgori film u kojem je glumio, čak je prijetio i svojoj djecu da će ih tjerati da ga gledaju ako ne budu dobri. Jane Greer je doživjela nekoliko pehova na snimanju – osim tropskog virusa zbog kojeg je podvrgnuta operaciji srca slomila je trtičnu kost prilikom scena snimanja jurnjave u močvari.
Mnogi spominju da se radi o rimejku čuvenog romana i filma The Most Dangerous Game (1932), u kojim domaćin kuće, general Zaroff, lovi svoje goste nakon što im dozvoli startnu prednost za bjesktvo. Zaroff je samo zastranjeli čudak, dok je Brownova pozadina politička, što ostavlja premalo prostora za saosjećanje sa njim. U ovoj petparačkoj avanturi b produkcije tajna koju kriju domaćini radnja je proširena da bi bila zanimljivija, ali time je došlo i do određenog gubitka kvaliteta priče, što nije dovoljno da zasijeni brojne pozitivne eksploatacione elemente, među kojima su susreti sa brojnim predstavnicima životinjskog carstva, skriveni nacisti koji vrebaju iz prašume, pisac bez inspiracije, novinarka u potrazi za senzacijom i lijeni Meksikanci. Ljudska strana Brownea koji je svjestan kazne koju plaća da bi preživio je autentični potpis priče Ray Bouldina.
filmaginacija.blog 