Jezivi patuljak Gurth recituje kaznu neznanoj ženi na suđenju u drevnim vremenima prije nego što se naglo prebacimo u sadašnjost, sa dvije prijateljice Annom i Francoise, koje su se namjerile na odmor u seoskom području. Upozorenja koja dobijaju od mještana shvataju kao praznovjerje a nestanak goriva nakon što su zalutale u mračnu šumu primorava ih da noć provedu zajedno u štali pokraj puta.
Francoise se budi i ne zatiče svoju prisnu prijateljicu pored sebe. U jurnjavi za patuljkom jezivog ponašanja dolazi do čamca koji sam plovi i odvodi je do hrida gdje je dočekuju tri djevojke, štićenice Morgane Le Fay, vlasnice dvorca pokraj jezera. Ubrzo junakinja shvata da se nalazi u nekom čudnom međusvijetu u kojem glavna čarobnica vlada i manipuliše lijepim djevojkama da se u njenu korist odreknu svojih duša – zauzvrat dobijaju vječnu ljepotu i mladalačke crte lice.
Vlasnica dvorca je plod mašte iz drevnih legendi – Morgana Le Fay često simbolizuje moćnu, nezavisnu žensku figuru koja se bori protiv patrijarhalnih struktura. Njena uloga čarobnice i povezanost s prirodom povezuju je sa starim paganskim tradicijama. Njeno ime “Le Fay” znači “vila” ili “čarobnica” na starofrancuskom, što naglašava njene magične sposobnosti. Zaista, cijela šuma, sav prostor u kojem se zadesila Francoise je igralište moćne čarobnice, a sve sa krajnjim ciljem – povećanjem kolekcija ljudskih duša. U teoriji, njene namjere djeluju surovo ali, ako se uzme u obzir sloboda i tretman koji uživaju djevojke, saradnja sa vješticom i ne djeluje tako loše.
Savremeno doba donosi novu tačku gledište iz koje se posmatraju žene koje su se smatrale otpadnicama društva ili su štrčale kao pojedinke. Snažna Morgana napravila je svojevrsno utočište za sve žene koje joj se zakunu na vjernost. Iako žive u određenoj vrsti staklenog kaveza čulni užici, slobodna misao i usavršavanje vještina nude mnogo više prilika nego stvarni svijet.
Gotskim enterijerima kroz koje se kreću golišave sledbenice Morgane suprostavljeni su tmurni, spoljni prirodni ambijenti kojima je zamak okružen. Raskoš života na dvoru paralelno je oslikana sa razvratnim zadovoljavanjem fizičkih potreba i sa dvorskim intrigama koje neizbježno vladaju čak i među vječno mladim ženama. Kao najveća mana mogao bi da se navede nedostatak racionalne povezanovsti ovog svijeta zarobljenog u vremenu i sadašnjosti.
Spori ritam radnje i nedostatak fabule u tradicionalnom smislu može se opravdati snažnom surealnom atmosferom, velom misterija koja prekriva razumne misli Francoise, junakinje koja život živi utemeljen u razumu. Jedini muškarac na filmu Gurth je dostojan prezira zbog svog odnosa prema damama, ali nesrećna ljubav ka gazdarici koja koristi svaku priliku da ga uvrijedi daje mu priliku da kroz ličnu žrtvu doživi iskupljenje i makar malo lične satisfakcije.
Snažan je i sveprisutan homoerotski motiv karakterističan za eurosleaze naslove velikih majstora vremena kao što su Laraz i Rolin. Prvi dugometražnom igrani film francuski reditelj Bruno Gantillon snima na talasu seksualnih revolucija, osvješćavanja viševjekovne represije koja je donijela toliko tragedija u prošlosti. Morgana nije u tipičnom smislu riječi antagonistkinja zato što žena daje priliku mladim djevojkama da zadovolje svoje sujete i ostanu zauvjek mlade. Dobrovoljni povratak i glavne junakinje nakon dugog i iscrpljujućeg bjekstva je jasna subjektivna vjera u ispravnost uvrnutog sistema vrijednosti domaćice zamka.
filmaginacija.blog 