Prinčeva (Adalar) ostrva čine arhipelag od devet malih ostrva u Mramornom moru, nedaleko od jugoistočne obale Istanbula. Od devet ostrva, četiri su naseljena a preostalih pet su uglavnom nenaseljena i sačuvana od ljudskog dodira. U vizantijskim izvorima nazivana su i „Đavolja ostrva“, u srednjem vijeku su služila kao mjesta izgnanstva za plemstvo i crkvene velikodostojnike (otuda i današnji naziv). Tokom osmanske ere postala su omiljeno ljetovalište imućnijih građana – Grka, Jermena, Jevreja i Turaka. Da bi sačuvala svoj mir i autohtoni karakter, ostrva zabranjuju saobraćaj privatnih motornih vozila. Glavna prevozna sredstva su električni kombiji, bicikli i tradicionalna kočijaška zaprega sa konjima.
Duge i obilne padavine tokom jeseni u ostvrskom ljetovalištu nisu iznenađenje ali se na njih teško priviknuti. Mladi čovjek dokolicu kida dugim šetnjama, preskače kapiju i u jednoj od vila sjedi ispred slike djevojke. Naslikana je u krupnom planu i Halil se gubi u njenim očima u dugim kontemplativnim trenucima koji mu predstavljaju najveće zadovoljstvo. Toliko je očaran licem sa portreta da ni ne primijeti kada ga iz zanesenosti trgne vlasnica vile i stvarna djevojka u čijim se crtama lica zagubio.
Marel je opčinjena čistotom Halilove ljubavi koji je toliko zadubljen u portret da odbacuje ideju o odnosu sa stvarnom osobom. Uzajamnu privlačnost je nemoguće osporiti ali nikako da se pogodi savršeni tajming; kada se on odvaži na iskorak ona je već otišla uvrijeđena njegovim pređašnjoj zadrtoj viziji o ljubavi. Srećom po glavnog junaka stariji kolega sa kojim provodi trenutke u poslu i u relaksaciji je dovoljno razuman da skrene pažnju mladiću na preispitivanje svojih odluka.
Romansa je toliko opipljiva u vazduhu i shvatanje da se ona neće desiti je utoliko teže. Junaci su naizmjenično prikazani zadubljeni u duboko razmišljanje – da li je moguće savladati činjenicu da dolaze iz različitih svjetova, jer on je obični radnik a ona je rođena u imućnoj porodici naviknutoj na luksuz. Marelin vjerenik Basir nije raspoložen da dijeli ženu sa nepoznatim muškarcem. Da li se Halilova uzdržanost može protumačiti kao nedostatak iskustva u emocionalnim odnosima ili je on cijelo vrijeme svjestan da nikada neće moći biti zajedno pa mu je lakše da voli portret na zidu koji će mu uvijek pružati ono što od hladnog komada uramljenog platna može i da očekuje?
Početna ljubavna euforija i vrijeme koje kvalitetno provode zajedno ih tjera da zaborave na probleme koja njihova veza u stvarnosti nosi. Oni nikada nisu oskrnavili svoj odnos ostvarenjem površno banalnog fizičkog kontakta, već samo uživajući u uzajamnoj ljubavi i povjerenju prepušteni ambijentu nedirnute prirode, bilo da je riječ o pješčanoj plaži ili gustoj četinarskoj šumi iza koje je ušuškano mirno jezero.
Karakterizacija dvoje nesuđenih ljubavnika je fenomenalna jer je priča svedena samo na njih dvoje. Muzika igra ogromnu ulogu u svijetu oboje a i kao još jedan narativni element – Meral preslušava ploče velikih kompozitora dok čežljivo gleda kroz prozor u daljinu, a Moustafa nakon večeri uz pokoje piće demonstira svoje umijeće u sviranju uda dok Halil posmatra sliku svoje voljene dragane. Svaki ugao kamere, njeno kretanje kao i kretanja glumaca u scenama je svojevrsni narativni element koji priču čini dinamičnom i pitkom iako nema konkretne radnje.
Reditelj Metin Erksan perfektno dočarava bajkovitu ljubavnu priču koju bojaju zvukovi sinfonijskog orksetra. Film nikada nije prikazan u bioskopu zato što nikada nije pronašao distributera pa je naslov čamio u policama dok se Mubi nije odlučio za restauraciju čime je udahno novi život poetskoj priči o pravoj ljubavi, koja zbog svoje čistote mora ostati nesrećna.
filmaginacija.blog 