Zimski pokrivač u šumi ne smeta paru jelena da bezbrižno spokojno uživa u vanvremeneskom sadašnjem trenutku koji se više nikada neće ponoviti, kako samo životinje nagona znaju da opšte, bez pretenzija i pritajenih namjera; tranzitna životinja nakon rogate divljači, ponosa šume, je krava, znatno manje dopadljiva / agilna domaća životinja pripitomljena da služi čovjeku kao izvor mesa i mlijeka; konačno na vrhu lanca a na dnu skale sreće nalaze se ljudi, zaposleni u mesari.

Centralni lik je finansijski direktor Endre, čovjek u godinama sa ukočenog rukom, vidljivi hendikep koji mu pritiska ionako labilno samopouzdanje. Svoj posao obavlja často i pošteno, imajući na umu samo dobromit firme i kvalitet mesa. Nova kontrolorka kvaliteta je doktorka Maria koja unosi buru u inače ‘normalni’ kolektiv, jer je opsesivno kompulsivno vezana za čistoću, slijepo se pridržava visokih standarda i što joj je možda najteže oprostiti, ne uklapa se ni u jednoj sredini.

Jelenske slike i netaknuta divljina se smjenuju sa povratkom morbidnom poslu obrade mesa i pokušajem Endrea da uspostavi konekciju sa robotizovanom Mariom. Obijanje medicinskog ormarića i krađa sredstva za stimulans bikova pokreće policijsku istragu koja dalje vodi do spajanja šumskih scena sa realnošću. Endre i Maria dijele isti san u kojem zajedno trčkaraju po šumi. Naravno, u stvarnosti imaju problem da uspostave odnos, svako blokiran iz svojih razloga. Zajedničko sudbnosno sanjarenje može jedino da prestane ako na javi ispolje nespornu privlačnost. To je mnogo komplikovanije nego što se čini, naročito emocionalno učaurenih osoba kao što su oba junaka.

Endre je u lijepoj introvertnoj djevojci pronašao nešto na šta je želio da zaboravi, a to je iskreno osjećanje ljubavi; Maria, sa druge strane ne doživljava starijeg muškarca kao stereotipnog predstavnika ‘snažnijeg’ pola – sa njim se osjeća sigurno kada je najranjivija, u snu kada se ruši barijera između svjesnog i nesvjesnog. Sva nauka ovoga svijeta nije u stanju da objasni ljudski um i njegovo privlačno svojstvo sa drugim predstavnicima misaonih bića, što je jedini razlog zbog čega smo superiorni u odnosu na životinje.

Iskusna mađarska rediteljka Ildiko Eneyedi secira muški rod kroz Endrea, normalnog muškarca starog kova koji i dalje vjeruje u viteštvo, čast i dostojanstveno držanje. Njegovo vrijeme prolazi ali ne pridaje tome više pažnje nego što to radi njegov dugogodišnji kolega Jeno, mizogini seksualno opterećeni primjer onoga kakvim se muškarci ponašaju u čoporu, a tu je Šandor, superiorni muški primjer na vrhuncu snage, krcat testosterona i pokretačke energije karakteristične za mladost.

Pod strogom lupom su i dame koje su prikazane kao čvrste, senzualne žene koje drže do sebe. Maria, iako se ne može najbolje snaći u spoljnoj sredinom odiše spiritualnošću i spokojem karakterističnim za inteligentne povučene ljude. Psihičke tegobe su ozbiljne i sa njima treba delikatno postupati prema upustvima profesionalaca. Srećom snaga prave ljubavi spriječila je potencijalno nesrećni kraj. A sa ostvarenjem odnosa dolazi i spokoj u nesvjesnom dijelu bića, koje uvijek precizno šapuće razumu ono što želi.