Neuspjeli pokušaj samoubistva dežmekastog Cliffa na tavanu otvara novu, dijalogom vođenu dramu Marka Duplassa. Nakon toga junak, nesuđeni stand-up komičar i improvizator, odlazi sa djevojkom Brittany kod njenih roditelja da zajedno provedu Badnje veče. Djevojka ne želi ni da čuje da njen šest mjeseci trijezan vjerenik ide na nastup na koji ga poziva stari ortak Marvin i on se lagano povinuje njenoj želji, jer mu nedostaje hrabrosti da se suoči sa svojim starim životom, bez asistencije alkohola.
Simbolično saplitanje o prag vjereničine kuće rezultira lomom zuba – Cliff je prinuđen na potragu za zubarom, ali to je lakše reći nego učiniti uoči najvećeg hrišćanskog praznika. Jedina doktorica koja mu odgovara je Didi, dokazana radoholičarka koja je imuna na njegove namjerno usiljene šale. Ono što je trebalo da bude rutinski zahvat pretvara se u dan koji provode zajedno. Doktoričin bivši suprug odabrao je Badnji dan za vjenčanje i pozvao je njihovu ćerku i unuku na večernju proslavu. Cliffu, sa druge strane, auto odnosi pauk i on ostaje bez prevoza pa se Didi sažaljeva i odvozi ga do vozila. To je samo početak cjelodnevne odiseje kroz koju se često mijenja dinamika odnosa — čas jedno insistira na društvu dok drugo uzmiče. Od dvorišta sa zaplijenjenim automobilima, preko nesuđene utješne večere u restoranu, neskladni par primjećuje više sličnosti i uzajamne privlačnosti nego što su voljni da priznaju.
Svaka zajednička avantura otkriva po fragment iz njihovih života i pojačava osjećaj bliskosti. Cliffu je potreban neko ko razumije njegovu potrebu da ne živi običnim životom i shvata da je komedija strast od koje se prinudno odrekao nakon nesretnih okolnosti. Didi po prvi put dobija valorizaciju koju nije nikad imala od prethodnog i zahtjevnog supruga. Njegova vještina improvizacije djeluje korisno pri susretu sa srećno vjenčanim suprugom i iritantnom novom ženom, a njena spontanost mu daje krila da se vrati svojoj najvećoj ljubavi — javnom nastupu.
Uzajamno izlivanje i uslišavanje najintimnijih osjećanja omogućava rađanje najčistijih emocija i par stupa u romantični odnos. Naravno, svako razumno promišljanje ih upućuje da se ne bi trebali upuštati u to, ali srce je najjači ljudski organ. Priča ne nudi nikakve komplikacije, niti vratolomne zaplete. Jedan muškarac i jedna žena stoje ogoljeni jedno spram drugog u noći kada sigurnost ima najvažniju ulogu. Praznično čudo leži u pronalaženju sreće onda kada joj se najmanje nadamo i to na najneočekivanijim mjestima. Upravo ta prirodnost je nedostajala njihovim prijašnjim vezama.
Veče u kojem su odlučili da se prepuste osjećanjima nije ni grandiozno ni melodramatično, već spontano, tiho i nezgrapno, ali potpuno njihovo. Cliff je u krizi identiteta i kao arhetipski nesigurni lik brani se neadekvatnim humorom. Didina pragmatičnost u poslu nije joj donijela sreću u emocionalnim odnosima i savršeno je protivteža junakovoj neurotičnosti. Konačni utisak je da postajemo svjedoci — ne romanse, već procesa emocionalnog resetovanja. Reditelj postavlja pitanje da li je moguće započeti nešto novo kad još nismo završili sa onim starim — i ne daje konačan odgovor, nego dopušta da spontana dinamika protagonista odvede priču u neočekivanom pravcu.
filmaginacija.blog 