Quiet is the Night (1978)

Spokoj poslijeratne (Veliki rat) euforije malog poljskog grada narušava serijski ubica čija su meta dječaci. Malokalibarskim pištoljem im prosipa mozgove dok ih mami igračkicom mačke. Građani se ne osjećaju bezbjedno i sva krivica je svaljena na neadekvatan rad policije. Teret odgovornosti pao je na vrsnog kriminologa i komesara Hermana čuvenog po velikom broju riješenih teških slučajeva. Lično shvata hvatanje nepoznatog zločinca i potpuno je opsjednut slučajem.

Uspješnost karijere Hermana trpi porodični život – ženske figure u njegovom životu nema a odnos sa sinom Walterom duboko je narušen očevim kritičkim odnosom i stalnim zabranama. Walter je bistar mladić svijetle budućnosti, opsjednut putovanjima i zajedničkim snovima o pomorskim avanturama sa drugarom Bernardom. Strogi otac ništa ne odobrava u vezi njegovih vanškolskih aktivnosti što rezultira zahlađenjem odnosa i Walterovom još jačom željom da se odmetne od kuće.

Slično kao i u mnogo čuvenijem Fritz Langovom M i policija i javnost su potpuno opterećeni istragom dok neki policijski činovnici koriste medije da bi pokrili očigledne propuste vlasti. Herman nema nikakvih skrivenih pretenzija i kao lovački pas slijedi trag ubice koji ga vodi ka problematičnom mornaru Stepeku uključenom u slučaj porodičnog nasilja. Tapkanje u mraku jednako je zbunjujuće i za inspektora i za gledaoce jer je teško razlučiti da li je pravi počinitelj Stepek, koga nadimak povezuje sa igračkama pronađenim na mjestu zločina, ili je krivac stariji muškarac Raster koji stalno slijedi i iz daljine posmatra Waltera.

U osnovu proceduralne drame je preispitivanje odnosa oca i sina koji su razdvojeni nedostatkom majčinske figure i spomenutim nerazumijevanjem. Walter čak pokušava da riješi slučaj da bi odoborovoljio oca i natjerao ga da promijeni mišljenje o njemu. Tinejdžerski bunt i bijes ga tjeraju da srlja u nepromišljene odluke o napuštanju kuće i ishitrene telefonske prijetnje ocu. Novogodišnji praznici bojaju ledene zimske tonove i atmosferu hladne nesigurnosti u kojoj svaka nepoznata ličnost u mračnoj uličici može biti počinilac. Upravo to praznično raspoloženje može raskraviti očevo srce i natjerati ga da konačno napravi iskorak ka svome jedincu. Tu tek dolazi do potpunog obrta gdje shvata da je mnogo zakasnio sa ispoljenom nježnošću. 

Državni službenik previše je ponosan da bi svoga nasljednika uhapsio kao neočekivanog ubicu ali je uz pomoć bliskog saradnika uništio sve tragove koji bi doveli do takvog zaključka i podmetnuo ih nevinom čovjeku koji će uz dovoljno posrednih dokaza biti osuđen. Svjestan da ostaje bez jedine voljene osobe nakon što je izgubio suprugu on ne želi sebi ništa da olakša, već se odlučuje da sprovede pravdu na način na koji će zadovoljiti svoju profesionalnu stranu, nakon čega može i sam priključiti umrlim voljenima. Previše žrtve na poslu dovelo ga je do bezpovratnog položaja i sada mora preći i posljednju granicu, počiniti zločin i zataškati sinovljeve krvave tragove u neočekivano tragičnom epilogu.

Istorijska drama sa početka XX vijeka snimana je na fenomenalno opremljenim setovima i propraćena uvjerljivom i dovoljno komplikovanom pričom koja drži pažnju do poslednjih trenutaka. Počeci korišćenja forenzičke nauke u svrhu pronažalenja ubice (foto robot, otisci prstiju) pomažu delikatnom balansiranju jurnjave za surovim ubicom i porodične drame u prazničnom duhu. To naslov ne svrstava direktno u giallo ostvarenja jer fali živopisnih krvoprolića ali ima dovoljno surovosti da ljubitelje žanra podsjeti na Fulciev Non si sevizia un paperino. 

Leave a comment