Kako bi izgledao prequel Chimere pomiješan sa Keruacovim famoznim romanom Na putu? Na to pitanje potrudila se da odgovori nezavisna rediteljka Kelly Reichardt a u naslovnoj ulozi ponovo je u mutnim radnjama upleteni Josh O’Connor koji (opet) krađom umjetnina juri laku zaradu. J.B. većinu vremena provodi skenirajući galeriju i obezbjeđenje a sve to zajedno sa suprugom i dva sina. Oni nisu svjesni očevih namjera a na zajedničkoj večeri sa roditeljima kroz ne tako suptilna podbadanja saznajemo da nije ispunio visoka očeva očekivanja. Novac da bi platio svoje saučesnike pozajmljuje kradom od majke ubijedivšvi je da je pronašao posao u struci, kao dizajner enterijera.
Ekipa koju je skupio slijedi nambiciozni plan pljačke četiri slike usred bijelog dana. Iako je plan najblaže rečeno slabo razrađen sve prolazi glatko i teži dio posla je obavljen. Sve djeluje kao da će suluda namjera J.B.-a biti ostvarena dok najslabija karika, neuračunljivi Roland, ne zabrlja počinivši još jedan zločin, nakon njihovog zajedničkog tokom kojeg je uhvaćen i lagano otkrio imena svojih saučesnika. To je početak i kraj nade da je ambiciozna krađa prošla glatko. Urušavanje junakovog svijeta počinje kada ga razbješnjela supruga ostavlja i preseli se kod njegovih roditelja sa mlađim sinom. Stariji je tvrdoglav da ostane sa ocem i zbog toga svjedoči otmici oca – lokalni kriminalci su natjerali trećeg člana ekipe da namjesti organizatora i otmu mu plijen.
J.B. je mozak operacije samo provizorno jer sve što je uradio se izjalovilo i obilo mu se o glavu. Postao je lice sa potjernice, ostao je bez plijena iz kraðe i iznevjerio je povjerenje supruge, sinova i roditelja. Cijena koju plaća je preskupa – život u bjekstvu primorava ga na samilost prijatelja sređenih života i boravka u skromnim motelskim sobama koje jedva može priuštiti. Vrhovno srozavanje – krađu torbu od starice skupo plaća kada ga policija pokupi sa antiratnim demonstrantima.
Snažan politički ton prisutan je kao znak vremena u kojem se radnja odvija – ranim sedamdesetim. Djeca cvijeća pružaju otpor poslednjim atomima snage dok Niksonova mašinerija melje u svim društvenim segmentima. Visoko obrazovanje nije dovoljna garancija za ikakvu stabilnost u životu J.B-a, koji i u momentima iskrenog izvinjenja supruzi djeluje bahato i razmaženo. Očeva reputacija uglednog sudije i majkina finansijska potpora spriječili su ga da ikada osjeti težinu samoizdržavanja.
Josh O’Connor igra ‘junaka’ bez pokušaja da ga učini simpatičnim. Njegova nesposobnost da prepozna vlastitu privilegiju čini ga tragičnijim od same kriminalne radnje. On nije buntovnik već neuspjeli proizvod sitema – želi slobodu, ali ne i odgovornost koju ona nosi. On predstavlja generaciju koja je naslijedila obećanje promjene, ali je ostala zaglavljena između ideala i komfora. Iritantno preglumljavanje Alane Haim ne dolazi do izražaja zato što joj je rola premala i prikazana je kao stilizovana samostalna žena vezana za pogrešnog čovjeka.
Rediteljka ne gradi priču kao klasičnu pljačku umjetnina poput Thomas Crown Affair, već kao antitezu tom žanru. Naslov govori o bijegu koji ne vodi nikuda: ni geografski, ni moralno. Putovanje umjesto oslobođenja donosi samo ogoljavanje zablude; pljačka je samo iluzija kontrole, trenutak u kojem se J.B. naivno uvjerava da je pametniji od sistema koji ga je proizveo. Sve što dobijamo i on i mi od ‘perfektno’ planiranog zločina je niz tihih, često ponižavajućih epizoda koje ga svode na puku sjenku lične nezaježljivosti.
filmaginacija.blog 