Karijera danske rediteljke Sussane Bier velikim dijelom sačinjena je od intimnih porodičnih drama u kojima svijet junaka poljuljan nekim drastičnim događajima koji ih tjeraju na dalje djelovanja. Od Dogme 95, preko nominacija za After the Wedding (2006) i nagrade Akademije za najbolji strani film za In a Better World (2010), do mini serijala Undoing i Emmy nagrade za The Night Manager – njeni likovi su slojevito karakterizovani u svojoj ljudskoj kompleksnosti, pa pomalo iznenađuje odabir distopijske teme sa horor primjesama za jedan od najpopularnijih naslova objavljenih na Netflix platformi.

Malorie (Sandra Bullock) priprema Dječaka i Djevojčicu za dugo i naporno putovanje duž rijeke ka sigurnoj zoni, dajući im komplikovane instrukcije o pravilima koja moraju slijediti. Dok odmiču rijekom paralelno se upoznajemo sa pričom od pet godina ranije – nagli porast samoubistava u svijetu zahvatio je i nedodirljive SAD – brzo je zavladao haos, stupio zakon jačeg i preživljavanje u zatvorenim prostorijama. Žrtve, prije naglih psihotičnih epizoda koje završavaju suicidom, ugledaju neidentifikovane bezoblične entitete a kasnije oni što su vidjeli žele natjerati ostale da i sami pogledaju istini u oči. Jedina zaštita od nikad do kraja razjašnjenih stvorenja je izbjegavanje vizuelnog kontakta povezom preko očiju.

U stilu oprobanom u Romerovom stvaralaštvu / zombi podžanru grupa preživjelih pokušava da racionalizuje haotičnu situaciju i učini sve da preživi uz pomoć resursa. Svaki kontakt sa spoljnim svijetom i pokušaj interakcije / bjekstva tragično se izjalovi živopisnim samolikvidacijama dotad nezaraženih pojedinaca. Jednodimenzionalni karakteri umiru jedan po jedan dok trudna Malorie pokušava da podnose sama sebe u drugom stanju. Pred pravim je izazovom kada se preživjelima priključi Olympia, uplašena druželjubiva trudnica, i time je zaokruženo objašnjenje odakle banalno imenovani Dječak i Djevojčica koji su sa njom na zahtjevnom putu u nepoznato.

Jedino je nada za šta se pojedinac može uhvatiti u teškim momentima, a ona je oslikana kanarincima u kavezu. Putovanje prepuno žrtvovanja, ličnih gubitaka i tragedija vrijedno je ako postoji i najmanja mogućnost za preživljavanjem. Surovost sile koja se nadvila nad čovječanstvom je neupitna i nema vremena za utvrđivanje uzroka njenog nastanka, nalik na Saramagovo Sljepilo. Očuvanje čovječnosti u trenucima kada vlada zakon snažnijeg je ono što nas razdvaja od zvijeri a gubitak čula vida se ispostavlja kao prednost.

Uzbudljivi triler sa horor elementima duguje svoju popularnost čvrsto postavljenoj priči sa snažnim izvedbama glavnih i epizodnih junaka. Rediteljkina poznavanje problematike savremenog čovjeka naročito se pokazuje korisnim u zatvorenim prostorima gdje su konfliktne situacije neizbježne. Specijalni efekti sa uzbudljivim akcionim sekvencama oduzimaju dah dok posmatramo ljude odlučne da sami sebi oduzmu život. Nikada spoljna situacija ne zasjenjuje i odvraća pažnju sa introspekcije i unutrašnjih borbi junaka. Srećan kraj za preživjele dolazi po visokoj cijeni teško naučenih lekcija koje su osjetili na svojoj koži. Poj ptica duboko u netaknutoj prirodi je najsigurnije utočište za predstavnike civilizovanog društva koji su prinuđeni da krenu sve iz početka.